SEADRIA

Antička i novovjekovna luka u uvali Veštar

Prirodno zaštićena uvala južno od Rovinja koja je stoljećima služila kao luka: pod morem leži rimski mol dug oko 50 m iz vremena vile rustike, a dublje u uvali i mlađi mol iz 17. st. Istraživanja od 2008. do 2013. donijela su nalaze od rimskog doba do 18. st.

Datacija: 1. st. pr. Kr. – 18. st.

Uvala Veštar južno od Rovinja dobro je zaštićena prirodna luka. Na njezinoj južnoj obali vide se ostaci antičkih zidova i kamenih postolja za tijeskove: ovdje je stajala rimska vila rustika, koja je u kasnoj antici prerasla u manje naselje, iz pisanih izvora poznato kao Vistrum. Kremeni alati i prapovijesna keramika, isprani na obali i nađeni u moru, upućuju na to da se uvalom služilo već u neolitiku i eneolitiku.

Najvažniji podvodni ostatak je veliki rimski mol (mol 1) na južnoj strani uvale, dug oko 50 m, širok oko 5 m na početku i do 10 m na čelu, koji je uvalu štitio od zapadnih i južnih vjetrova. Rubove mu čine veliki kameni blokovi, a unutrašnjost ispuna od lomljenog kamena; podignut je u 1. st. pr. Kr. za potrebe vile i upotrebljavan do početka 3. st., a na sjevernoj polovini vide se tragovi popravka ili produženja. Iz sloja urušenja i nekadašnjeg morskog dna izvađeni su ulomci amfora Dressel 6B, Dressel 2-4, Forlimpopoli i Portorecanati, posuda tankih stijenki, terre nigre i terre sigillate, uljanice s reljefnim ukrasom, utezi za mreže, brončani novac, antički kapitel i veliki kameni dovratnik, ali i organski ostaci poput koštica breskve i pinjola.

Kasnoantičko naselje nestalo je sredinom 7. st., o čemu svjedoči i novac cara Konstansa II. iskovan u Raveni između 659. i 668. Od 15. st. uvala ponovno služi kao sidrište, a najživlja je od 16. do 18. st., kada se ovdje, prema izvorima, ukrcavalo drvo za mletački arsenal. Pod morem su nađeni tragovi izrade cakljene keramike i taljenja stakla, mnoštvo gravirane majolike, lule za duhan i metalna pločica s grbom i inicijalima N Z. Toj fazi pripada mol 3 na jugoistoku uvale, nasip od građevinske šute podignut u 17. st., dok je mol 2 na sjeveroistoku zasad poznat samo kao gomila razbacanih blokova.

Uvalu je 2008. pregledao, a od 2009. iskopavao Hrvatski restauratorski zavod. Istraživanja je od 2011. do 2013. vodio Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru, s Bavarskim društvom za podvodnu arheologiju, Zavičajnim muzejom Grada Rovinja i uz potporu Turističke zajednice Grada Rovinja. Nalazište ugrožavaju valovi koji za nevremena ruše obalne zidove, turisti ronioci koji odnose površinske nalaze, školjkari koji prekopavaju arheološke slojeve te širenje sidrišta i kampa. Pokretni nalazi obrađeni su u konzervatorskim radionicama HRZ-a i MCPA u Zadru.

Istraživanja kroz godine

  • 2008. Podvodni pregled: U sklopu pregleda istarskog podmorja 2008. pregledane su južna i istočna strana uvale na potezu od oko 300 m, do dubine od 4 m. Uočen je mol dug tridesetak metara i širok 6 m, tada protumačen kao kasnoantički, a dno je bilo prepuno antičkih tegula, imbreksa i opeka te novovjekovne glazirane keramike, s dijelovima vrčeva i cijelom graviranom posudom iz 16. ili 17. st. Zaključeno je da uvalu treba dalje pregledati i sondirati uz mol. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda i Arheološki muzej Istre, voditelj Igor Miholjek)
  • 2009. Zaštitno podvodno istraživanje: U studenom 2009. započela su prva organizirana podvodna iskopavanja uz rimski mol, potaknuta raskopavanjem i pljačkom dna. Otvorene su dvije sonde, uz unutrašnju stranu mola (A) i uz njegovo čelo (B), a mol je u cijeloj dužini nacrtan i snimljen totalnom stanicom: dug je 50 m, širok 5 m na početku i 10 m na čelu. U sondi A nađeni su ulomci ranorimskih amfora, tere nigre, terre sigillate i fino obrađen, oštećen rimski kapitel, a gornji sloj sonde B sadržavao je samo novovjekovne nalaze iz vremena kada je uvala bila sidrište. (Hrvatski restauratorski zavod, voditelj Igor Mihajlović)
  • 2010. Zaštitno podvodno istraživanje: U studenom 2010. nastavljeno je iskopavanje obiju sondi. U sondi A dosegnut je sloj rimskog morskog dna s mnoštvom amfora, tegula, imbreksa, keramike i organskih ostataka poput komada drva, koštica voća i pinjola, dok je u sondi B ispod sloja urušenja mola nađeno grlo amfore Dressel 6B. Geodetski je dokumentirano i ucrtano sedamdesetak blokova mola, koji je prema dotadašnjim nalazima građen u 1. st. i upotrebljavan najkasnije do 3. st. (Hrvatski restauratorski zavod s MCPA Zadar, Bavarskim društvom za podvodnu arheologiju i Zavičajnim muzejom Grada Rovinja, voditelj Igor Mihajlović)
  • 2011. Zaštitno podvodno istraživanje: U travnju 2011. sonde A i B proširene su novim kvadrantima i iskopane do arheološki sterilnog sloja, pa je ustanovljeno da je mol građen na muljevitom dnu od dva do tri reda grubih blokova s ispunom od lomljenca. Prikupljeno je dotad najviše nalaza: amfore Dressel 6B, Forlimpopoli, Portorecanati i Dressel 2-4 te jedna nepoznatog tipa, dvije gotovo cijele reljefne uljanice, utezi za mreže, brončani novac i veliki kameni dovratnik, gotovo sve iz razdoblja od početka 1. do početka 3. st. Pregledom su otkrivena još dva dotad nepoznata mola, na južnoj i na sjevernoj strani dublje u uvali. (Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru s Hrvatskim restauratorskim zavodom, Bavarskim društvom za podvodnu arheologiju i Zavičajnim muzejom Grada Rovinja, voditelj Luka Bekić)
  • 2012. Zaštitno podvodno sondiranje: Kampanja 2012. bila je usmjerena na mlađe molove jer stare karte Veštar redovito bilježe kao luku. Na sjeveroistoku uvale mol 2 pokazao se kao gomila razbacanih blokova, pa se od sondiranja zasad odustalo. Na molu 3 na jugoistoku dokumentirani su rubni blokovi i otvorena probna sonda, u čijem su površinskom sloju nađeni samo nalazi iz 16. do 18. st.; pretpostavlja se da je urušena zgrada na obali uz njega služila za nadzor pretovara robe. (Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru i Bavarsko društvo za podvodnu arheologiju, voditelj Luka Bekić)
  • 2013. Zaštitno podvodno sondiranje: U zaključnoj kampanji 2013. na molu 3 iskopana su dva probna rova i sonda D. Pokazalo se da je mol nasut građevinskom šutom, uglavnom velikim opekama, iznad debelog sloja posječenih grana, pa je datiran u 17. st. i upotrebljavan barem do 18. st. Nađeno je mnoštvo kasne višebojne gravirane majolike i cakljenog posuđa, lule za duhan, kremeni alati, ostaci izrade keramike i taljenja stakla te metalna pločica s grbom i inicijalima N Z. (Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru s Bavarskim društvom za podvodnu arheologiju, voditelj Luka Bekić, suvoditelj Mladen Pešić)