SEADRIA

Antička obalna arhitektura u uvali Valeta (Lanterna)

Ostaci dvaju rimskih gatova i niza zidova uz obalu uvale Valeta na poluotoku Lanterna, koji su pripadali velikom rimskom imanju iz 1. – 4. stoljeća.

Datacija: 1. – 4. st.

Uvala Valeta otvara se na sjevernoj strani poluotoka Lanterna, nasuprot ušću Mirne. Uz njezinu obalu i u plićaku sačuvani su ostaci rimske lučke i obalne arhitekture koje je opisao već A. Degrassi, a ponovno ih je pregledala prospekcija 2002. godine. Sve te građevine služile su velikom rimskom ladanjsko-gospodarskom imanju koje se pružalo na terasama južno od uvale. C. de Franceschi ga je 1879. još vidio, a poslije je gotovo potpuno uništeno.

Sustavno podvodno istraživanje 2006. u sklopu međunarodnog projekta Istra i more vodio je Vladimir Kovačić iz Zavičajnog muzeja Poreštine, uz francuske i talijanske stručnjake. Na sjevernoj strani uvale rekonstruiran je gat dug 37 i širok 6,6 metra, čiji je vrh na oko 1,3 metra ispod površine. U njegovim temeljima nađeni su krovni crijep, kockice mozaika te ulomci kuhinjske keramike, amfora Dressel 6B i afričkih amfora, prema kojima se smješta između 1. i 4. stoljeća. Na suprotnoj strani uvale, ispod moderne bitve, pronađen je manji gat.

Istraživanje 2009. pokazalo je da je taj južni gat dug oko 22 i širok 3,5 do 3,8 metra te da na njegovim temeljima stoji današnje privezište, koje ga je djelomice oštetilo. Potvrđeno je da je riječ o pristaništu iz razdoblja od 1. do 4. stoljeća. Uz obalu se proteže i niz paralelnih zidova, vjerojatno pročelje građevina uz more, čija namjena nije utvrđena.

Uvala je posljednjih desetljeća snažno preuređena za turizam, a kamene blokove nagrizli su školjkaši. Novi mali molovi od nasutog kamena sjeli su na antičke zidove, a tijekom zime 2008. strojevi su između njih uklonili sve antičke zidove koji su stršali iz dna.

Istraživanja kroz godine

  • 2006. Sustavno podvodno istraživanje: Od 23. srpnja do 6. kolovoza 2006. ekipa projekta Istra i more pregledala je uvalu od rta Zub i uz pomoć topografa i fotografa dokumentirala sve strukture. Rekonstruiran je sjeverni gat dug 37 i širok 6,6 metra, u čijim su temeljima nađeni krovni crijep, kockice mozaika, kuhinjska keramika te amfore Dressel 6B i afričke amfore iz 1. – 4. stoljeća. Ispod moderne bitve pronađen je manji južni gat, a uz obalu niz paralelnih zidova. (Zavičajni muzej Poreštine, voditelj Vladimir Kovačić; stručne voditeljice Marie-Brigitte Carre (Centre Camille Jullian) i Rita Auriemma (Università di Lecce))
  • 2008. Podvodno rekognosciranje: Pregledom 2008. utvrđeno je da je južna strana uvale preuređena za turizam: niz novih malih molova od nasutog kamena sjeo je na antičke zidove u dužini većoj od stotinu metara. Tijekom zime 2008. strojevi su između tih molova uklonili sve antičke zidove koji su stršali iz dna, što je teško oštetilo nalazište. (Ekipa Vladimira Kovačića (voditelj), uz Marie-Brigitte Carre i topografa Vincenta Dumasa (Centre Camille Jullian))
  • 2009. Podvodno istraživanje: Istraživanje u svibnju i lipnju 2009. imalo je cilj dokumentirati štetu nastalu 2008. Pokazalo se da red blokova otkriven 2006. pripada temelju južnog gata M6, dugog oko 22 i širokog 3,5 do 3,8 metra, na kojem danas stoji novo privezište koje ga je djelomice oštetilo. Pokretnih nalaza nije bilo, ali je gat prema ostalim nalazima iz uvale datiran u 1. – 4. stoljeće i potvrđena mu je namjena pristaništa. (Projekt Istra i more, voditelj Vladimir Kovačić, s deset podvodnih arheologa i apsolvenata arheologije)