SEADRIA

Antička vila i luka na poluotoku Vižula (Medulin)

Ostaci rimske primorske vile s termama, cisternama, lukom i cestom, od 1. do 5. st., koji su zbog podizanja mora dijelom potopljeni uz obalu poluotoka Vižule kod Medulina.

Datacija: 1. – 5. st.

Na poluotoku Vižuli kod Medulina nalazi se velik antički kompleks: raskošna primorska vila (villa maritima) s gospodarskim zgradama, termama, cisternama, lukom i cestom prema kopnu, u kojem se živjelo od 1. do 5. stoljeća. Zbog spuštanja obale i podizanja razine mora dobar dio građevina koje su nekoć stajale uz samu obalu danas leži u plitkom moru i u pojasu plime i oseke.

Podvodni dio nalazišta istražuje se od 1995., kada je Odjel za zaštitu arheološke baštine (danas Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda) s Međunarodnim istraživačkim centrom za arheologiju Brijuni – Medulin izradio program istraživanja. Pregledom i geodetskim snimanjem utvrđeno je najmanje osam građevinskih sklopova, označenih slovima od A do H. Nakon kampanja 1997. i 2000. ekipa HRZ-a pod vodstvom Igora Miholjeka istraživala je nalazište gotovo svake godine od 2007., a 2018. su u sklopu projekta Arheološki park Vižula očišćeni i dokumentirani svi podvodni objekti.

Objekt F je glavni pristanišni mol za veće brodove, dug oko 30 m i širok 6 m, nadograđivan u više faza. U njegovu su zapunu ugrađeni dijelovi starijih zgrada vile, ulomci mramornih podova i fresaka, amfore tipa Porto Recanati te tamburi kaneliranih stupova, vjerojatno s neke veće javne građevine, možda hrama, koja još nije pronađena. Starija faza mola leži na živoj stijeni, a posljednja nadogradnja na mulju, ojačana drvenim pilonima. Batimetrija je 2015. pokazala da je pristanište od jakog juga štitio velik prirodni sprud ispred obale. Objekti D, E i F zajedno su činili zidanu operativnu obalu: u objektu D nađene su vodospreme i manji mol s pilonima, a u objektu E ostaci kupališnih prostorija te mlinski kamen i dijelovi mlina uz mali mol. Objekt A je manji termalni sklop s apsidalnim bazenom tople vode, hipokaustom, podovima u tehnici opus spicatum i ostacima mozaika. Objektu B, najraskošnijem dijelu vile, pod morem pripadaju dugi portik, mali mol s pilonima i prostorija s apsidom. Mol ispod kamenoloma (objekt C) nije dao antičkih nalaza i vjerojatno je mlađi, objekt G čini cjelinu s vilom rustikom na kopnu, a objekt H je rimska cesta duga najmanje 118 m i široka oko 3,5 m, koja je preko današnje plitke medulinske lučice povezivala Vižulu s Burlama. Tragovi vodovoda uz nju nisu pronađeni, pa je pitanje opskrbe vile vodom i dalje otvoreno.

Iz sondi je izvađeno mnoštvo nalaza od 1. do 5. st.: fina keramika (terra sigillata, terra nigra, istočna sigillata B s grčkim natpisom ARIS), amfore Dressel 2-4 i gotovo cijela egejska amfora tipa Horn-handled, uljanice, među njima tipa Loeschke IXb, tegula s pečatom ONIAE, ulomak korintske reljefne keramike s dionizijskim prizorom, koštani češalj i privjesak u obliku falusa, staklo te novac iz 4. st., vjerojatno cara Magnencija. Nalazi iz 2007. predani su Arheološkom muzeju Istre u Puli, a kasniji se desaliniziraju u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Nalazište ugrožavaju valovi, oborinske vode i sve veći broj kupača, pa se istražene sonde nakon svake kampanje prekrivaju geotekstilom, kamenjem ili vrećama pijeska.

Istraživanja kroz godine

  • 2007. Zaštitno podvodno istraživanje: U travnju 2007. nastavljeno je iskopavanje dviju sondi uz antički mol (objekt F) otvorenih 2000. godine. Sonda A iskopana je do sterilnog sloja na 1,7 m, a metar debeo kulturni sloj dao je nalaze od 1. do 5. st.: finu keramiku, amforu Dressel 2-4, gotovo cijelu egejsku amforu tipa Horn-handled, uljanice, tegulu s pečatom ONIAE, ulomke fresaka, koštani češalj i privjesak u obliku falusa. Istočno od mola dokumentirano je oko 60 m novih zidova, vjerojatno nastavak operativne obale, a nalazi su predani Arheološkom muzeju Istre. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2008. Podvodno istraživanje i rekognosciranje: U studenom 2008. istraživanje je prošireno na objekte E i G. U objektu E sonde su presjekle zid apside tzv. bazilike i tzv. bazen, za koji je utvrđeno da nije bio ni bazen ni cisterna jer nema hidroizolacijske žbuke, a uz njegov zapadni zid nađen je mlinski kamen promjera 93 cm. Iznad objekta E dokumentirani su kanali za odvodnju uklesani u živu stijenu te četvrtasti usjeci za sadnju loze i voćaka, a na objektu F ucrtani su posljednji segment mola i zidovi koji ga povezuju s objektom E. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2009. Podmorsko rekognosciranje: U sklopu rekognosciranja istarskog podmorja u proljeće 2009. zidovi objekta E očišćeni su, označeni i geodetski snimljeni, a sonda A iskopana je do žive stijene. Jako jugo otkrilo je iznad objekta E nove zidove, koji su snimljeni zajedno s ostacima objekta G. U pojasu plime i oseke prikupljeni su čavli od željeza i bronce, antička keramika, ulomak staklene posude i komadi olova. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2010. Zaštitno podvodno istraživanje: U srpnju 2010. dokumentirani su ostaci objekta A na šljunčanoj plaži, gdje apsida s vodonepropusnom podnicom upućuje na još jedne terme, te su dovršene sonde u objektu E, s ovalnom prostorijom od 12 × 5 m i četvrtastom prostorijom s dvije apside. Započeto je istraživanje objekta H, za koji je geodetska snimka pokazala ravnu popločenu građevinu dugu najmanje 118 m i široku 3 m, cestu ili kanal od Burla prema Vižuli, pod najviše 1,5 m mora. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2011. Zaštitno podvodno istraživanje: U 2011. na objektu A skicirano je 17 prostorija s podnicama od hidraulične žbuke, opusom spicatumom i ostacima mozaika te je pronađen novac iz 4. st., vjerojatno cara Magnencija, i gotovo cijeli balzamarij. Četiri sonde na objektu H pokazale su popločenu građevinu s malo nalaza iz 1. – 3. st., najvjerojatnije cestu koja je povezivala Burle s vilom, a uz nju je nađen drveni pilon dug 4,1 m. Na objektu D na plaži dokumentirana je antička cisterna od 6,5 × 3,2 m s podom u tehnici opus spicatum. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2012. Zaštitno podvodno istraživanje: U dvije faze 2012. otvorene su dvije sonde uz mali mol objekta E, gdje su tesere, vodootporna žbuka i mramor potvrdili termalnu namjenu zgrade, te četiri sonde na velikom molu objekta F. U zapuni mola nađeni su tamburi kaneliranih stupova promjera oko 60 cm, možda s hrama, i ulomak istočne sigillate B s grčkim natpisom ARIS, a materijal se datira od 1. do 4. st. Na objektima A i B dokumentirani su novi zidovi, dok pokušaj da se u cesti (objekt H) pronađe vodovodna cijev nije uspio zbog slabe vidljivosti i neprikladnog alata. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2013. Zaštitno podvodno istraživanje: U studenom 2013. četirima sondama (E–H) istraživane su faze gradnje mola u objektu F. U zapuni mola nađeni su spoliji stupova, tegule, freske i amfore tipa Porto Recanati te ulomak svjetiljke tipa Loeschke IXb, a uz posljednju nadogradnju drveni piloni koji prate liniju mola. Nalazi se datiraju od 1. do kraja 4. st. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2014. Zaštitno podvodno istraživanje: U rujnu 2014. sonde na objektu F iskopane su do žive stijene i pokazale da je stariji mol građen na stijeni, a mlađa nadogradnja na mulju, ojačana pilonima i zapunom od rabljenih amfora Porto Recanati; iz sonde G izvađeno je najviše ulomaka fresaka. More je otkrilo dijelove hipokausta u objektu A, čime je potvrđeno da je prostorija s apsidom pripadala termama, a u objektu E izvađen je djelomično uništen pithos ukopan u podnicu. Georadarom je na kopnu iznad objekata E i F pregledano oko 35.000 četvornih metara. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2015. Podvodno istraživanje: U listopadu 2015. spojene su sonde G i H na objektu F, a piloni duž lica starije faze potvrdili su da je posljednja nadogradnja mola položena na posteljicu od žbuke i ojačana pilonima i amforama. Sonde uz mol objekta C, ispod kamenoloma, nisu dale nalaza, a u objektu D nađena je hidroizolacijska žbuka bazena ili vodospreme. Cesta (objekt H) presječena je pneumatskim čekićem, no tragovi vodovoda nisu nađeni; batimetrija je otkrila velik prirodni sprud ispred pristaništa, a georadar je snimio kopno iznad objekata A, E i G. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2018. Podvodno zaštitno istraživanje, konzervacija i prezentacija: U sklopu projekta Arheološki park Vižula 2018. očišćeno je i dokumentirano svih osam objekata radi 3D prikaza njihova izgleda. U objektu A nađena je prostorija s hipokaustom uz apsidalni bazen tople vode, u objektu B mali mol s pilonima i prostorija s apsidom uz portik, a uz mali mol objekta E dijelovi mlina s mlinskim kamenom. Utvrđeno je da mol objekta C nije antički, da su u objektu D vodosprema i operativna obala iz 3. – 4. st. te da je mol objekta F bio u uporabi od 1. do 5. st.; istraženi dijelovi prekriveni su vrećama pijeska. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek, zamjenik Pavle Dugonjić)