SEADRIA

Antički molovi uz vile u Dragoneri i na rtu Sv. Grgur (Peroj)

Ostaci rimskih molova i pristaništa koji su služili priobalnim vilama na obali između Peroja i Barbarige, danas potopljeni i raspršeni djelovanjem mora.

Datacija: 1. – 3. st.

Obala Vodnjanštine između rta Grota i rta Sv. Grgur kod Peroja bila je u antici gusto naseljena vilama (Dragonera jug I i II, Dragonera sjever, Sv. Grgur i druge). Kako na tom dijelu obale nema dubljih zaklonjenih uvala, a teret poput amfora s uljem i vinom, dolija i građevnog materijala bilo je lakše dovoziti morem nego kopnom, vile su imale vlastita pristaništa. Danas su ta pristaništa potpuno pod morem jer je razina mora od antike porasla, a valovi sa zapada i jugozapada razbacali su njihovo kamenje.

Pred vilom Dragonera jug I, četrdesetak metara od obale, leži mol od velikih vapnenačkih blokova i nasutog lomljenog kamena koji se pruža 26 m prema jugozapadu. Građen je tehnikom sanduka (a sacco): na nasipu od lomljenca složen je okvir od velikih klesanih blokova, a unutrašnjost je ispunjena sitnijim kamenom, koji je more uglavnom isplavilo. Dokumentirana su 22 velika bloka (do 3 × 1,3 m) koja označavaju nekadašnju operativnu obalu; mol je izvorno bio širok nešto manje od 15 m, a ugrađeno je više od 600 kubnih metara kamena. Korijen mola počinje na stijeni na dubini od 1 m, a rub nasipa leži na pješčanom dnu na oko 2,5 m. Sjeverozapadno, pred vilom Dragonera sjever, kao pristanište su vjerojatno korišteni prirodni grebeni s usjekom širokim oko 15 m, ispod čijeg ruba leži mnogo antičke keramike i građevnog materijala.

Na rtu Sv. Grgur na samoj obali vide se ostaci rimske vile: vodosprema s podom u tehnici opus signinum i dva mala bazena, kvadratni i kružni. Pred vilom su 2004. dokumentirana dva rimska mola, od kojih je bolje opisani bio dug oko 50 m i širok 12 m u korijenu, s tragovima hidroizolacijske žbuke. Oba su, zajedno s oko 30 m obalnih struktura vile, teško oštećena gradnjom podmorskog kanalizacijskog ispusta. Pregled 2018. utvrdio je umjetni kameni nasip na površini od oko 2,5 ha, s pojedinačnim blokovima do 1,5 m i obiljem rimskog građevnog materijala (tegule, imbreksi, spike), kućanske keramike i ulomaka amfora od 1. do 3. st.

Podmorje su pregledali Arheološki muzej Istre u Puli (2012.) i tvrtka Arheo TiM (2018.) za potrebe urbanističkih planova Dragonere. Svi nalazi leže u sekundarnom položaju i stanje struktura je loše, pa se na tom području ne smije ništa graditi ni nasipati što bi ih ugrozilo.

Istraživanja kroz godine

  • 2012. Podmorsko rekognosciranje: Za urbanistički plan Dragonere pregledano je podmorje uz antičke vile. Četrdesetak metara pred vilom Dragonera jug I dokumentiran je mol građen tehnikom a sacco, dug 26 m, s 22 velika kamena bloka nekadašnje operativne obale na dubini od 1,2 do 2 m i više od 600 kubnih metara ugrađenog kamena; strukture je geodetski izmjerila tvrtka AGG iz Pule. Pred vilom Dragonera sjever uočeno je moguće pristanište na prirodnim grebenima s usjekom širokim oko 15 m, ispod kojeg leži mnogo antičke keramike i građevnog materijala. (Arheološki muzej Istre u Puli, voditeljica Ida Koncani Uhač)
  • 2018. Podmorsko rekognosciranje: Za urbanistički plan Dragonera – Jug pregledano je podmorje između rta Sv. Grgur i uvale Rupine. Na obali rta vide se vodosprema rimske vile s podom u tehnici opus signinum i dva mala bazena, a dva rimska mola koja je 2004. dokumentirao M. Jurišić teško su oštećena gradnjom kanalizacijskog ispusta. Utvrđen je umjetni kameni nasip na oko 2,5 ha s blokovima do 1,5 m, vjerojatno ostatak obale građene tehnikom a sacco, s rimskim građevnim materijalom, keramikom i ulomcima amfora iz 1. do 3. st. (Arheo TiM d.o.o., Teodora Godinović)