Antički nasip i pristanište kod otoka Salamuna (Vrsar)
Rimski kameni nasip s drvenom konstrukcijom i ugrađenim amforama u plitkoj uvali Soline sjeverno od Vrsara, građen krajem 2. ili početkom 1. st. pr. Kr. da poveže kopno s otokom Salamunom, a poslije korišten kao pristanište.
Datacija: kraj 2. st. pr. Kr. – 1. polovina 2. st.
U uvali Soline, između današnje marine kod autokampa Valkanela i otoka Salamuna sjeverno od Vrsara, na muljevitom dnu dubokom 1 do 3,5 m leži umjetni nasip od lomljenog vapnenca i velikih ulomaka amfora. Dug je 81 m i širok oko 15 m, a pruža se od otoka prema sjeveroistoku, u smjeru istočnog mola marine, te dalje uz obalu otoka prema zapadu. Na samom nasipu dubina je oko 2,3 m, a u kanalu uz njegovu zapadnu stranu do 3,5 m. Lokalitet je otkriven 2018. pri podmorskom pregledu vrsarskog akvatorija u sklopu projekta Archaeocultour.
Sustavno istraživanje 2019. otkrilo je kako je građevina nastala. Najprije su u mulj zabijeni drveni piloni koji su činili okvir, zatim su učvršćeni nabačajem kamena, a bokovi su povezani rašljastim granama koje su račvom obuhvaćale pilone i do 2 m duboko ulazile u tijelo nasipa. Iznad grana položeni su uzdužno raskalani ili prepiljeni trupci, ravnom stranom prema gore, u dva usporedna niza na razmaku od oko 3 m; možda su učvršćivali konstrukciju ili poravnavali gornju plohu za hodanje i kola. U ispuni je, bez reda, ugrađeno mnoštvo amfora, gotovo polovica tipa Lamboglia 2, što pokazuje da je osnovna građevina podignuta u jednom mahu, a poslije je proširivana sa zapadne strane.
Nasip je vjerojatno izvorno bio put koji je povezivao kopno s otokom kako bi se otok mogao obrađivati, a poslije je služio i kao pristanište, o čemu svjedoči mnoštvo mlađeg materijala na njegovoj zapadnoj strani i u sredini. Zbog niže razine mora u antici brodovi su mogli sigurno pristati uz najdublji dio prolaza. Među amforama su tipovi Lamboglia 2 (jedna sa žigom DEME, poznatim i iz Narone i Pule), Dressel 6A za vino, Dressel 2-4, Porto Recanati i afrička Ostia 23; pronađen je i žig COSSI. U slojevima su i ostaci kamenica, periski i volaka.
Nasip se preliminarno datira od kraja 2. ili početka 1. st. pr. Kr. do sredine 1. st. pr. Kr., a bio je u živoj uporabi barem do prve polovine 2. st. More ga je s vremenom erodiralo i raznijelo sitniji materijal, a gradnjom marine djelomično je uništen i prekriven. Najbolje je očuvana južna strana, koju otok štiti od zapadnih i južnih vjetrova.
Istraživanja kroz godine
- 2018. Podmorski arheološki pregled: Pregledom akvatorija Vrsara otkriveno je antičko pristanište u uvali Soline, između marine i otoka Salamuna, na muljevitom dnu dubokom 1 do 3 m. U sredini uvale i uz istočnu obalu otoka utvrđen je umjetni nasip od vapnenca i velikih ulomaka amfora, pretežno tipova Lamboglia 2, Dressel 6A i Dressel 2-4. Nasip se pruža od otoka prema istočnom molu marine i uz obalu otoka prema zapadu; na njemu je dubina oko 1,5 m, a s otvorene, sjeverozapadne strane 2,5 do 3 m. (Konzervatorski odjel u Puli, voditelj Marko Uhač (projekt Archaeocultour, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli))
- 2019. Sustavno podvodno istraživanje: Od 14. do 25. listopada 2019. sustavno je istražen nasip dug 81 m i širok oko 15 m, sa sondom od oko 40 m². Unutar nasipa od lomljenog vapnenca otkrivena su dva niza uzdužno raskalanih ili prepiljenih trupaca, devet pilona promjera 10 do 21 cm i rašljaste grane koje su ih povezivale, a ispuna je sadržavala mnoštvo amfora, gotovo polovica tipa Lamboglia 2 (jedna sa žigom DEME), uz Dressel 6A, Dressel 2-4, Ostia 23 i Porto Recanati. Građevina je vjerojatno nastala kao put prema otoku krajem 2. ili početkom 1. st. pr. Kr. i služila kao pristanište barem do prve polovine 2. st.; djelomično ju je oštetila gradnja marine. (Konzervatorski odjel u Puli, voditelj Marko Uhač (projekt Archaeocultour, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli))