Antičko ribogojilište u uvali Busuja (Červar-Porat)
Velik rimski ribnjak od kamenih zidova s bazenima, kliznim vratima i rešetkastim zidovima prema moru, potopljen na dubini od 1 do 3 m u uvali Busuja kod Červar-Porata. Hrvatsko-francuska ekipa istraživala ga je od 2008. do 2019. godine.
Datacija: kraj 1. st. pr. Kr. – 3. st.
U sjeverozapadnom dijelu uvale Busuja kod Červar-Porata, koju na sjeveru zatvara rt Busuja, a na jugu rt Fratrija, oko 70 m od današnje plaže i uz usku prevlaku prema poluotoku, na dubini od 1 do 3 m leže zidovi velike rimske građevine za uzgoj ribe. Zidovi su uočeni 2007., a od 2008. istraživao ih je međunarodni projekt „Istra i more“ Zavičajnog muzeja Poreštine i Centra Camille Jullian iz Aix-en-Provencea, pod vodstvom Vladimira Kovačića i Marie-Brigitte Carre. Ribnjak se povezuje s obližnjom rimskom vilom Mozaik i po simetričnom tlocrtu sličan je ribnjaku na Lorunu.
Građevina od kamenih blokova lokalnog vapnenca duga je 48 m, a nakon otkrića zapadnih bazena 2012. široka je oko 18,80 m, s korisnom površinom od oko 400 m². Podijeljena je na veće bazene, uz koje je na sjevernom zidu po jedan manji, i na male bočne bazene na istočnom i zapadnom kraju. Prolazi između bazena imaju zidane dovratnike s kliznim utorima za drvena vrata, a pragovi se stepenasto spuštaju od mora prema obali. Voda nije ulazila kanalima, kao u klasičnim ribnjacima na tirenskoj obali, nego kroz rešetkaste zidove bočnih bazena s ljevkastim otvorima, širima prema moru. Zidovi su sačuvani do visine od oko 2 m i u malim bazenima počivaju na rešetki od hrastovih greda. Ribnjak je sagrađen na kopnu i poslije ga je poplavilo more, čija je razina od antike porasla za oko 0,70 m.
Mulj je sačuvao mnogo drva: podnice od hrastovih planki u malim bazenima, grede, drvena vrata i dvije planke s nizovima ovalnih rupa, vjerojatno za prolaz manjih riba između bazena. Kosti mlade jegulje, ostaci biljaka i željezna kuka kakvom su se mještani donedavno služili za lov jegulja upućuju na to da su se ovdje držale ili uzgajale jegulje. Drvena dna malih bazena govore o intenzivnom uzgoju, možda uz hranjenje ostacima iz vile, a prirodna dna velikih bazena o poluintenzivnom.
Pokretnih nalaza je malo: ulomci jadranskih amfora Lamboglia 2/Dressel 6A, grlo amfore Dressel 2-4, jadranska i talijanska sigillata, keramika tankih stijenki, svjetiljke i uporabno posuđe iz prvih stoljeća Carstva, bez ijednog predmeta mlađeg od 3. st. Stablo od kojeg je načinjena podnica bazena A posječeno je najkasnije oko 30./20. g. pr. Kr., a datacije sjemenki s dna bazena upućuju na razmjerno kratko korištenje. Drvo je nakon dokumentiranja vraćeno u bazene i prekriveno geotekstilom i kamenjem. Istraživanje ribnjaka završeno je 2018., a 2019. istraživani su masivan zid dug oko 10 m južno od njega i kanal od kamenih ploča, koji bi mogao biti dio vodovoda za dovod slatke vode.
Istraživanja kroz godine
- 2008. Podvodno rekognosciranje: U pregledu podmorja Poreštine 2008. dokumentirani su zidovi uočeni 2007. na sjeverozapadu uvale Busuja. Zid M1, širok oko 60 cm, pruža se usporedno s obalom i praćen je u dužini od gotovo 36 m, a na njega se okomito vežu kraći zidovi, sačuvani u dužini od 1 do 5 m. Uz temelj od nabacanog kamena nađen je niz od 17 koso postavljenih drvenih pilona. Nalazi zauzimaju više od 700 m², a njihova namjena i veza s obližnjom vilom Mozaik tada još nisu bile jasne. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian, voditelj Vladimir Kovačić)
- 2009. Podvodno istraživanje: U četverodnevnoj kampanji 2009. topografski je snimljena uvala Busuja kako bi se utvrdio porast razine mora od antike, a na zapadnoj strani uvale istražene su sonde uz zidove otkrivene 2008. Sonda uz zid M3 pokazala je snažne temelje sačuvane do visine od 1,70 m, s bazom širom od 1,60 m. Očišćeni su zidovi M1, M2 i M5, široki oko 60 cm, od nepravilnog kamenja pritisnutog većim trokutastim blokovima, bez tragova žbuke. Građevina je protumačena kao objekt potopljen podizanjem mora za oko 1 m, vjerojatno povezan s vilom Mozaik. (Zavičajni muzej Poreštine, voditelj Vladimir Kovačić)
- 2011. Podvodno istraživanje: Kampanja 2011. radila je na dubini od 0,80 do 2,50 m mamut-sisaljkama i vodenim topom, uz slabu vidljivost zbog finog mulja. Otkrivena je masivna građevina od kamenih blokova duga 48 m i široka 12,66 m, podijeljena poprečnim zidovima na prostorije. Otvori od 1,05 do 1,30 m u sredini poprečnih zidova imaju klizne utore za zapornice, pa su prostori protumačeni kao bazeni ribogojilišta koje je izmjenjivalo vodu s morem. Šesterostrane opeke i ulomci keramike iz 1. do 3. st. datiraju je u rimsko doba; pronađeno je ukupno 30 drvenih pilona, od kojih je 18 uzorkovano za dendrokronologiju i C-14, a nalazi su na kraju prekriveni geotekstilom. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2012. Podvodno istraživanje: Godine 2012. potpuno je ispražnjen bazen A: na dubini od oko 0,80 m bilo je mnogo organskih ostataka (grančice, koštice maslina, orasi, puževi), drvena zdjela i veći hrastovi dijelovi, a na dnu podnica od pet spojenih planki dugih oko 5,30 m, položena na gredu od crnike i sloj gline. Otkriveni su novi bazeni F i G, pa je ukupna veličina građevine 48 × 18,80 m, s korisnom površinom od oko 400 m². Analiza zidova pokazala je da je ribnjak građen na kopnu, uz iskop od oko 800 m³ zemlje. Dva pilona izvan zida M6 datirana su radiokarbonski u razdoblje od 90. g. pr. Kr. do 130. i od 70. do 260. godine; drvo je nakon dokumentiranja vraćeno i zaštićeno geotekstilom. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2013. Podvodno istraživanje: Godine 2013. iskopavan je bazen B, gdje su ispod kamene zapune na dubini od 3 m nađene hrastove planke, grede i iverje. Planka B 45 sa šest okruglih rupa vjerojatno je pripadala vratima između bazena A i B i potvrdila je da je riječ o ribogojilištu. Dno bazena B čine kamene škriljaste ploče. Revizija tlocrta pokazala je da je zapadna polovica podijeljena na tri bazena (B, K, L) s tri dodatka, a istočna na dva, te da se na svaki veliki bazen veže po jedan manji; dendromorfološka studija dala je kronološki niz od 167 godina. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2014. Podvodno istraživanje: Godine 2014. utvrđeno je da zidovi bazena A počivaju na rešetkastoj platformi od hrastovih greda i greda od crnike, položenoj na dva sloja gline. U bazenu H otkriven je urušeni zid M41, prekriven sivom žbukom debljine 19 cm, i drvena podnica na ulazu između bazena C i H na -1,42 m, metar više nego između bazena A i B. Morski crvi (Vermetus) i tragovi spužvi bušilica na zidovima pokazuju da je građevina bila u doticaju s morem dok se rabila. Lokalitet je snimljen i dronom, a u sedimentima su nađene sjemenke i riblje kosti. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2015. Podvodno istraživanje: U 18 radnih dana 2015. obavljeno je 277 urona i 372 sata podvodnog rada. U bazenu B nađena je druga planka s ovalnim otvorima (B65) i dobro očuvana drvena vrata od triju planki (1,37 × 1,07 m), vjerojatno između bazena A i B, a dno bazena na -3,30 m čine nepravilno položene vapnenačke ploče na glini. U bazenu H dosegnuta je baza zida 41 na -3,43 m. Od svega 31 ulomka keramike (amfore Lamboglia 2/Dressel 6A i Dressel 2-4, sigillata, tanke stijenke, svjetiljke) ništa nije mlađe od 3. st.; ispod podnice bazena A nađene su kosti jegulja, a drvo podnice posječeno je najkasnije oko 30./20. g. pr. Kr. Razina mora u antici bila je 0,70 do 1 m niža od današnje. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2016. Podvodno istraživanje: U jesen 2016. istraživan je sustav zatvaranja prolaza između bazena: na vratima B/K, K/L i C/H nađeni su zidani dovratnici s utorima u koje su ulazila drvena klizna vrata, a na pragovima uzidane drvene planke. Sonde u bočnim bazenima E i M, uz stranu okrenutu moru, otkrile su rešetkaste zidove s tri reda ljevkastih otvora pokrivenih pločama, kroz koje je ulazila voda. Uz bazene su nađeni drveni stupovi i daske, odmah zaštićeni. Ostaci mlade jegulje ispod vratnica u bazenu B upućuju na to da su se jegulje, možda ulovljene u delti Mirne, ovdje držale prije prodaje ili jela. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2017. Podvodno istraživanje: U lipnju 2017. obavljeno je 279 zarona i 361 sat rada pod morem, a zbog slabe vidljivosti nalazište je dokumentirano 3D fotogrametrijom. U bazenu M nađene su okomite planke i podnica od tri dijela, a zidovi i ovdje počivaju na drvenim deblima. Istočni rešetkasti zid M43 ima četiri reda kamena pokrivena pločama, podijeljena na šest polja s otvorima širima prema van, što pokazuje da je voda ulazila kroz zid, a ne kanalima. Izvan bazena M nađena je željezna kuka nalik onima za lov jegulja, a oko bazena E i M stupovi i daske od hrasta i jele istarskog podrijetla. Malobrojni nalazi pripadaju 1. i 2. st., a sjemenka ispod jednih vratnica daje gornju granicu oko 55. godine. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2018. Podvodno istraživanje: Kampanja 2018. dovršila je dokumentiranje oko bazena E i njegovu zaštitu, čime je završeno iskopavanje ribnjaka. Uz vanjsku stranu bazena nađeni su novi stupovi i daske, a unutra rešetkasti zid M16 s ljevkastim otvorima i drvena podnica od pet planki, kao u bazenu A; dna svih malih bazena leže na 2,40 do 2,50 m. Nađen je i drveni predmet u obliku noža ili malog mača. Bušotina uz zid M1 pokazala je rani razvoj poljodjelstva i stočarstva u brončanom dobu i da je zid građen na kopnu, a razina mora u posljednjih 2.000 godina porasla je za oko 0,70 m. Snimanjem dronom južno od ribnjaka uočen je masivan zid debeo 1 m i dug oko 10 m. (Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian (Aix-en-Provence), voditelji Vladimir Kovačić i Marie-Brigitte Carre)
- 2019. Podvodno istraživanje: Godine 2019. istraživan je zid 50 južno od ribnjaka, uočen godinu ranije: dug je 10,16 m, širok 1,5 m, pruža se u smjeru sjeveroistok–jugozapad, ima trag popravka i temeljen je na sloju oblutaka, možda na rubu nekadašnje plaže na -1,50 m. Dvadesetak metara jugoistočno otvoren je sektor 4, gdje su okomite kamene ploče omeđile kanal širok oko 60 cm, praćen desetak metara u smjeru istok–zapad. Snimljene su fotogrametrije zida i sektora; strukture bi mogle biti ostaci vodovoda koji je dovodio slatku vodu u ribnjak, ali to tek treba provjeriti. (Arheološki muzej Istre, Zavičajni muzej Poreštine i Centre Camille Jullian, voditeljice Ida Koncani Uhač i Marie-Brigitte Carre)