Bastion Cornaro i Galerija umjetnina u Splitu

Najbolje sačuvani splitski barokni bastion iz 1660-ih, u kojem je 1792. podignuta prva gradska bolnica, danas Galerija umjetnina.

Datacija: 1661.-1664. (bastion), 1792. i 1872. (zgrada)

Bastion Cornaro središnji je sjeverni bastion splitskih baroknih utvrda i danas najbolje sačuvan dio tog sustava. Bio je i prvi bastion podignut u tom sustavu, koji se u Splitu počeo graditi u 17. stoljeću. Utvrde je projektirao mletački inženjer Innocentio Conti, a bastion je građen od 1661. do 1664., za providura Andree Cornera i Girolama Contarinija. Vidljiv je u tlocrtu grada, s očuvanim kamenim plaštem, dijelom obnovljenim početkom 2017., i zemljanim nasipom u unutrašnjosti.

Unutar bastiona je 1792. prema projektu Petra Kurira podignuta prva splitska zgrada namijenjena isključivo liječenju, gradska bolnica. Zgrada je više puta pregrađivana, a neorenesansno pročelje i dvorište dobila je pri proširenju 1872., po projektu Josipa Slade. Danas je vrijedan primjer splitske neostilske arhitekture.

Krajem 1970-ih preuređena je za Muzej revolucije po projektu Vuke Bombardellija, a između 2004. i 2009. obnovljena je i prilagođena Galeriji umjetnina po projektu Vinka Peračića. Unutrašnjost je uredila Katja Dešković, arhitekturu izložbenog postava osmislili su Ana Grgić i Samuel Martin, a vizualni identitet galerije Viktor Popović. Galerija, s više od 5200 djela od 14. stoljeća do danas, jedna je od najvažnijih hrvatskih muzejskih ustanova nacionalnog značaja.