SEADRIA

Brodolom iz 18. stoljeća i pristanište u uvali sv. Nikole (Pag)

Zaštićena uvala u Paškom zaljevu s crkvom sv. Nikole, nasipom dugim oko 60 m, keramikom od 16. do 18. stoljeća i trupom drvenog broda dugim 16 m, datiranim u sredinu 18. stoljeća.

Datacija: 18. st.

Uvala sv. Nikole nalazi se unutar Paškog zaljeva, južno od rta sv. Nikole i Paških vrata, na plovnom putu prema gradu Pagu. Posve je zaštićena od bure i djelomično od južnih i zapadnih vjetrova, a na njezinoj sjevernoj strani kaptira se voda. Na stepenastoj kamenitoj padini usred uvale stoji jednobrodna crkva sv. Nikole s polukružnom apsidom i ostacima prelomljenog svoda, koju izvješća datiraju u 14. odnosno 15. stoljeće. Paški statut iz 1433. spominje je kao Sv. Nikolu od Skalnice, mjesto gdje se plaćala pristojba za uvoz vina. Uvala i susjedni rt ucrtani su na većinu starih karata kao orijentiri pomorcima, a Pažani uvalu i danas zovu uvalom spasa.

Arheološki muzej Zadar i udruga Navalis s Paga istražuju podmorje uvale od 2017. Na dubini od oko 1 m, od sredine sjeverne strane uvale prema sjeverozapadu, pruža se nasip dug oko 60 m, vjerojatno lukobran ili riva, a na obali su dvije stožaste stijene koje su najvjerojatnije isklesane za vezivanje brodova. Dno uvale do 17 m dubine prekriveno je ulomcima keramike, majoličkog posuđa, novovjekovnog stakla i opeka. Većina nalaza pripada razdoblju od druge polovice 16. do 18. stoljeća: gruba, glazirana, engobirana i majolička keramika, lule za duhan, staklo te devet keramičkih stožastih posuda za proizvodnju šećera od šećerne trske, kakve su na ovom dijelu Mediterana, osim u Veneciji, nađene još samo u Piranu i Istri. Južno od uvale, na 4 m dubine, leži hrpa opeka radijusa oko 3 m.

Godine 2019. na 4 m dubine otkriveni su ostaci drvenog broda, a 2020. trup je potpuno otkriven i snimljen za 3D model. Sačuvan je u duljini od 16 m i širini do 3,6 m: kobilica cijelom duljinom od 15,7 m, ostaci pramčane i krmene statve, dio hrptenice, oplate i podnice te 163 rebra, a na dva mjesta vide se stari popravci drvenim umetcima. Analiza C-14 datirala je jedno rebro u sredinu 18. stoljeća, a drvenu oblicu uz trup u 19. stoljeće.

U uvali leže i olupine iz novijeg doba: usred uvale na 2 m dubine brod Giuseppe C, koji su 20. kolovoza 1944. potopili britanski lovci Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, a u plićaku uz obalu ostaci njemačkog motornog jedrenjaka.

Istraživanja kroz godine

  • 2018. Podvodno istraživanje: U svibnju 2018., nastavno na istraživanje iz 2017., pregledana je i kartirana uvala: zabilježeni su nasip dug oko 60 m na 1 m dubine, dvije isklesane stožaste stijene za vez i olupina broda Giuseppe C iz 1944. Iskopane su četiri sonde (3–6) na 6 i 9 m dubine, s kulturnim slojem do 20 cm. Većina nalaza je keramika od druge polovice 16. do 18. st., uz lule, staklo i devet keramičkih posuda za proizvodnju šećera. (Arheološki muzej Zadar i CPI Navalis, voditelj Mario Radaljac)
  • 2019. Podvodno istraživanje: Istraživanje 2019. podijelilo je nalazište na tri zone. U zoni A na 12 m dubine postavljene su tri sonde s najvećom koncentracijom nalaza na površini, a u zoni B na 4 m tri spojene sonde (6 × 2 m), u kojima su otkriveni dijelovi oplate i podnice te 46 rebara drvenog broda položenog u smjeru sjever–jug. U zoni C dokumentirana je hrpa opeka radijusa oko 3 m južno od uvale, a u plićaku su zabilježeni ostaci njemačkog motornog jedrenjaka. (Arheološki muzej Zadar i udruga Navalis)
  • 2020. Podvodno istraživanje: U rujnu 2020. brodska konstrukcija potpuno je otkrivena na 17 kvadranata mrežišta i snimljena za 3D model. Trup je dug 16 m i širok do 3,6 m, s kobilicom od 15,7 m, ostacima statvi, dijelom hrptenice, oplate i podnice, 163 rebra i dva stara popravka drvenim umetcima. Rebro je metodom C-14 datirano u sredinu 18. st., a drvena oblica uz trup u 19. st. (Arheološki muzej Zadar i udruga Navalis, voditelj Dino Taras)