Kasnoantički brodolom u uvali Debeljak (Premantura)
Ostaci drvenog trupa kasnoantičkog broda s kraja 4. ili početka 5. st., sačuvani u dužini od 14,5 m na pješčanom dnu dubokom 3 do 4 m u uvali Debeljak na rtu Kamenjaku.
Datacija: kraj 4. – početak 5. st.
U uvali Debeljak, na istočnoj obali rta Kamenjaka kod Premanture, na pješčanom dnu dubokom 3 do 4 m leže ostaci drvenog trupa kasnoantičkog broda. Nalazište su 2015. Arheološkom muzeju Istre prijavili Lucio Lorencin iz udruge Eko more i Igor Đokić iz Ronilačkog kluba Centar iz Medulina. Kako se nalazi unutar kupališne zone, odmah je prekriveno geotekstilom i pijeskom, a 2016. zaštićeno armaturnom mrežom učvršćenom na betonske blokove.
Platice oplate spojene su klasičnim rimskim sustavom jezičaca i utora, učvršćenih malim drvenim čavlima. Trup leži u ravnini s dnom i sačuvan je u dužini od 14,5 m: oplata ima 21 voj na sjevernoj i 22 na južnoj strani, a dokumentirano je 28 rebara na sjevernom i 25 na južnom boku. Na glavnom dijelu kobilica nije sačuvana, ali je pronađen ulomak pete statve sa spojem na zub i svornjakom od bakrene slitine, a devet olovnih zakrpa pokazuje da je oplata često popravljana. Uzdužni elementi bili su od brijesta, a platice većinom od čempresa i manjim dijelom od bora.
Radiokarbonska analiza platice datirala je brod između 335. i 425. godine, što se slaže s ulomcima istočnih vinskih amfora tipa Late Roman 1 nađenima među rebrima. Uz njih su pronađeni predmeti brodske opreme, dijelovi brodske kuhinje te kuhinjsko i stolno posuđe. Istraživanja od 2016. do 2019. vodila je Ida Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre s Markom Uhačem iz Konzervatorskog odjela u Puli, od 2017. u suradnji s Centrom Camille Jullian (CNRS, Sveučilište Aix-Marseille) i Giuliom Boetto. Nakon svake kampanje trup se ponovno prekriva pijeskom, geotekstilom, kamenjem i zaštitnom mrežom, a pokretni nalazi desaliniziraju se u Arheološkom muzeju Istre.
Istraživanja kroz godine
- 2016. Dokumentiranje i zaštita nalazišta: Nakon dojave 2015. utvrđeno je da je riječ o antičkom brodu na dubini od 3 m, vidljivom na površini od oko 9 × 5 m, s najmanje 20 rebara i platicama spojenim jezičcima i utorima, među kojima su ulomci amfora Late Roman 1. Budući da leži u kupališnoj zoni, brod je odmah prekriven geotekstilom i pijeskom, a 2016., nakon dokumentiranja i uzimanja uzoraka drva, zaštićen armaturnom mrežom na 14 betonskih blokova. Radiokarbonska analiza platice datirala ga je između 335. i 425. godine. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač, i Konzervatorski odjel u Puli (Marko Uhač), s udrugom Eko more)
- 2017. Podvodno arheološko istraživanje: U rujnu i listopadu 2017. uklonjena je mreža s istočnog dijela nalazišta i istražen dio trupa dug 5 m i širok 7 m, prekriven vlaknastim ostacima morske cvjetnice. Dokumentirani su vojevi oplate, rebra, jezičci učvršćeni drvenim čavlima i rebro spojeno svornjakom s kobilicom, a za analizu drva uzeto je gotovo 200 uzoraka. Nađeni su predmeti brodske opreme i kuhinje te ulomci amfora Late Roman 1, nakon čega je brod ponovno prekriven i zaštićen mrežom. (Arheološki muzej Istre (Ida Koncani Uhač), Konzervatorski odjel u Puli (Marko Uhač) i Centre Camille Jullian, CNRS (Giulia Boetto))
- 2018. Podvodno arheološko istraživanje: U svibnju i lipnju 2018. istražen je zapadni dio broda, 6 m dug i 8 m širok, i fotogrametrijom povezan s istočnim dijelom iz 2017., pa je utvrđena ukupna sačuvana dužina trupa od 14,5 m. Na zapadnom kraju pronađen je treći dio oplate te, odvojeno od nje, ulomak pete statve sa spojem na zub i svornjakom od bakrene slitine. Za dvije godine ukupno je uzeto 330 uzoraka drva, a nalazi brodske opreme, kuhinje i istočnih vinskih amfora odneseni su na desalinizaciju. (Arheološki muzej Istre (Ida Koncani Uhač), Konzervatorski odjel u Puli (Marko Uhač) i Centre Camille Jullian, CNRS (Giulia Boetto))
- 2019. Podvodno arheološko istraživanje: U svibnju 2019. istraživanje je nastavljeno prema jugozapadu, izrađen je konačni plan nalazišta, a veći dio uvale pregledan je i detektorom metala. Između obale i broda dokumentiran je sloj vapnenca, pijeska i školjaka, vjerojatno morsko dno iz vremena potonuća. Analiza drva pokazala je da su uzdužni elementi od brijesta, a platice većinom od čempresa. Pronađeno je devet olovnih zakrpa, dokaz čestih popravaka oplate. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač, zamjenik Marko Uhač (Konzervatorski odjel u Puli), s Centrom Camille Jullian, CNRS)