Kaštel u Puli

Barokna mletačka utvrda iz 1630.-1633. na vrhu pulskog brežuljka, nad lukom, danas Povijesni i pomorski muzej Istre.

Datacija: 1630.-1633., preinake do 20. st.

Na središnjem pulskom brežuljku (34 m) smjenjivali su se brončanodobna gradina, histarsko i rimsko naselje te srednjovjekovni kaštel. Na njegovim ostacima Mletačka Republika je od 1630. do 1633. podigla nisku baroknu utvrdu, prilagođenu vremenu sve snažnijeg topništva, koja je čuvala grad i njegovu prostranu luku. Nacrte je izradio i gradnju nadzirao francuski vojni inženjer Antoine de Ville.

Zamišljena je, i gotovo u cijelosti izvedena, kao četverokutna utvrda po uzoru na toskanske tvrđave, s kratkim kurtinama i četirima snažnim bastionima na uglovima, predviđenima za 24 topa. Okruživali su je jarak i četiri mezzalune na vanjskoj strani opkopa, a u velikom dvorištu bile su nastambe za vojnike, oružarnica, stan providura i zdenac. Imena bastiona uklesana su izvana: Zuliano (Canal) na jugoistoku, Marcello (Priuli) na sjeveroistoku, Pugliana (Pojana) na jugozapadu i De Ville na sjeverozapadu. U prve dvije godine zidalo se velikim kamenim blokovima rimskog kazališta s brežuljka Zaro, ali i kamenom iz okolnih kamenoloma.

U drugoj polovini 17. i u 18. stoljeću projekt je mijenjan i dopunjavan; prvotni južni ulaz je napušten, a 1703. otvoren je novi na zapadnoj strani. Austrija je utvrdu u drugoj polovini 19. stoljeća dalje preuređivala, ali joj je vojna važnost opadala, osobito nakon gradnje dviju vodosprema, manje vanjske 1861. i veće unutarnje 1876. U okolnom zemljanom nasipu nalaze se potporni zid opkopa, rimska cisterna nad kojom je dijelom sagrađeno rimsko kazalište, manja vodosprema te ulazi i zračnici podzemnih skloništa u dvije razine, kopanih od kraja 19. do prve polovine 20. stoljeća.

Od 17. do sredine 19. stoljeća Kaštel je bio glavna dominanta Pule. Danas je u njemu Povijesni i pomorski muzej Istre.