Mjesto potonuća bojnog broda Viribus Unitis (Pula)
Mjesto u pulskoj luci gdje su talijanski diverzanti 1. studenog 1918. potopili austrougarski bojni brod Viribus Unitis. Olupina je poslije rata izrezana i izvađena, a u mulju su ostali njezin otisak, dijelovi konstrukcije i sitni inventar broda.
Datacija: 1918.
Viribus Unitis bio je austrougarski bojni brod klase Tegetthoff, dug 152 m. U pulskoj su ga luci 1. studenog 1918., u posljednjim danima Prvog svjetskog rata, potopili talijanski diverzanti. Brod se pri potonuću okrenuo za 180°, pa su se nadgrađe i paluba utisnuli u meko dno, kao i kod broda blizanca Szent István. Nakon rata olupina je izrezana na manje komade i izvađena.
Snimka bočnim sonarom Hrvatskog hidrografskog instituta iz 2006. pokazala je na dnu udubljenje od 2 do 3 m, otisak olupine. Snimanje u većoj rezoluciji 2011. otkrilo je više polja metalnih ostataka, od kojih je najveće, 40 × 10 m, s limovima i dijelovima konstrukcije, na jugoistočnom dijelu mjesta potonuća. Pretpostavlja se da je pri dizanju komada olupine velik dio sitnog inventara pao u mulj, a moguće je da pod muljem leži i veći sačuvani dio broda.
Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda (Krunoslav Zubčić) sondirao je 2014. i 2015. dno ispred treće topovske kule prema sredini broda, gdje su prema dokumentaciji bile kupaonica i sanitarne prostorije za mornare iz strojarnice. Nađene su keramičke pločice četiriju vrsta, ulomci sanitarne keramike s vijcima i maticama za pričvršćivanje te potplat cipele. Rad otežavaju iznimno slaba vidljivost u Pulskom zaljevu i plovni put iznad nalazišta.
Istraživanja kroz godine
- 2011. Snimanje bočnim sonarom: Krajem studenog 2011. mjesto potonuća snimljeno je bočnim sonarom u većoj rezoluciji od snimke iz 2006., da bi se otkrili manji metalni predmeti. Utvrđena su tri polja metalnih ostataka: najveće od 40 × 10 m s limovima i dijelovima konstrukcije te dva manja od 8 × 5 i 3 × 5 m, pružena u istom smjeru. Ronjenje i snimanje kamerom odgođeni su zbog loše vidljivosti i plovnog puta. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Krunoslav Zubčić)
- 2014. Podvodno istraživanje: Mjesto potonuća istraživano je 2014. u tri navrata. Nakon snimanja sonarom, kojim su određeni smjer i položaj glavnih dijelova broda, sondirano je područje ispred treće topovske kule prema sredini broda, gdje su bile kupaonica i sanitarne prostorije za mornare iz strojarnice. Do dubine od 25 do 30 cm prikupljene su keramičke pločice četiriju vrsta, ulomci toaleta ili kade s vijcima i maticama te potplat cipele; fotografiranje nije bilo moguće zbog iznimno slabe vidljivosti. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Krunoslav Zubčić)
- 2015. Podvodno istraživanje: Godine 2015. položaj ostataka ponovno je snimljen sonarom, a zatim je nastavljeno sondiranje ispred treće topovske kule prema sredini broda. Do dubine od 25 do 30 cm prikupljene su keramičke pločice različitih debljina, kao u prethodnim kampanjama, dok je strahovito slaba vidljivost i ove godine onemogućila dokumentiranje na mjestu. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Krunoslav Zubčić)