SEADRIA

Novovjekovni brodolom na pličini Mijoka kod Murtera

Ostaci malog trgovačkog broda s kraja 16. ili početka 17. stoljeća na 37 do 40 metara dubine južno od Murtera, s luksuznim teretom iz Nürnberga i Murana, potpuno istraženi od 2003. do 2012.

Datacija: kraj 16. – početak 17. st.

Pličina Mijoka nalazi se u murterskom moru, južno od otoka Murtera. Između hridi Kukuljari i velike pličine, na rubu kamenog platoa i na pjeskovitom dnu dubokom 37 do 40 metara, leže ostaci broda koji je potonuo krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Ronioci su nalazište poznavali od šezdesetih godina 20. stoljeća, a domaći i strani ronioci godinama su ga pljačkali, pa je velik dio predmeta završio u privatnim zbirkama i na crnom tržištu. Nakon prijave njemačkih ronilaca stručni uviđaj obavio je Mario Jurišić, koji je na dnu zatekao željezno sidro i ostatke tereta koji pljačkašima nisu bili zanimljivi.

Od samog broda ostali su samo četverokrako željezno sidro tipa mačak, dugo 160 cm, i ulomci drvene oplate. Topovi ni veće sidro nisu pronađeni. Prema rasprostiranju ostataka zaključeno je da je riječ o manjem plovilu poput bracere ili leuta, dugom oko 10 metara i širokom oko 4 metra, kakva su plovila duž dalmatinske i istarske obale sve do Venecije.

Teret je bio bogat i raznolik. Većim dijelom potječe iz obrtničkih središta srednje i sjeverne Europe, poput Nürnberga i Lübecka, a stakleni predmeti iz radionica Murana. Roba je vjerojatno ukrcana u Veneciji i namijenjena lukama istočnog Jadrana i Levanta. Pronađeno je više stotina komada pribora za jelo, noževa i britvi, dijelovi mjedenih svijećnjaka, staklene i koraljne perle, stakla za ogledala i leće naočala, češljevi od roževine, mali lokoti na šifru, bogato ukrašene kutijice, praporci i pribadače. Velik dio tereta činio je zlatarski materijal: precizne vage s utezima u mjedenim kutijama, matrice za iskucavanje, srebrne granule, kristalizirani pirit i mjedeno prstenje sa zrnom tirkizne staklene paste. Posebno se ističu mali preklopni sunčani satovi od kosti, bjelokosti i drva, neki s imenom nürnberškog urara Hansa Milera.

Brodolom datiraju mjedeni žetoni za računanje s imenom Hansa Schultesa II., koji je u Nürnbergu djelovao od 1586. do 1603. Na nalazištu je pronađeno i više desetaka srebrnih i zlatnih kovanica različite starosti i podrijetla: ugarski denari, poljski polugroši kraljeva Aleksandra i Ludovika II., turske akče i zlatna ugarska forinta kovana 1587. za Sigismunda Báthoryja. Teret je istovjetan onome s broda potonulog kod Gnalića. Ukupno je pronađeno više od 930 predmeta, ne računajući brojne staklene perle. Neobično je da je tako vrijedna roba putovala na malom brodu bez naoružanja, pa ostaje otvoreno je li riječ o gusarskom brodu ili o plovilu koje je prevozilo teret spašen s nekog većeg broda.

Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda istraživao je nalazište od 2003. do 2012. pod vodstvom Marija Jurišića, Igora Miholjeka i Vesne Zmaić. Budući da su predmeti bili raspršeni i da se slojevi nisu mogli razlučiti, izvađen je sav materijal: kulturni sloj usisavan je mamut-sisaljkama s mrežastim vrećama, a pijesak je prosijavan na kopnu. Ronilo se plinskom mješavinom obogaćenom kisikom. Do 2012. istraženo je ukupno 96 četvornih metara i utvrđene su granice nalazišta, koje je zbog pljačke trebalo istražiti do kraja.

Istraživanja kroz godine

  • 2006. Zaštitno podvodno istraživanje: U kampanji 2006. nalazište je snimljeno videom i fotografirano, ali nacrt nije bilo moguće izraditi jer su predmeti zbog pljačke bili razbacani po dnu. Zato je odlučeno da se sav materijal izvadi iz pijeska i obradi na kopnu, a dio je do osiguranja uvjeta za konzervaciju pohranjen na posebno zaštićenom dijelu nalazišta. Među nalazima su četiri skupine pribora za jelo, staklene perle, stakla za ogledala i leće, žetoni za računanje, zlatarske vage i utezi te mali sunčani satovi. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Mario Jurišić)
  • 2007. Zaštitno podvodno istraživanje: Istraživanje je 2007. nastavljeno video- i fotografskom dokumentacijom, a zbog mnoštva sitnih predmeta pijesak iz mamut-sisaljki skupljan je u vreće i dodatno prosijavan na kopnu. Pronađeni su pribor za jelo u trodijelnim kompletima, perle od stakla i koralja, češljevi od kornjačevine, kristalizirani pirit, zlatarske vage u ukrašenim mjedenim kutijama i sunčani sat od kosti u mjedenoj kutiji u obliku srca. Natpis proizvođača na jednom satu i žetoni upućuju na Nürnberg kao podrijetlo većeg dijela tereta. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Mario Jurišić)
  • 2008. Zaštitno podvodno istraživanje: Od 2. do 13. lipnja 2008. lokalitet je podijeljen mrežištem na kvadrante A–F i potpuno je istraženo oko 24 m². Nacrtno su dokumentirani rijetki sačuvani elementi, dva kovčega s noževima i malo četverokrako sidro, a neistraženi dio na kraju je prekriven geotekstilom i zaštitnom mrežom. Žetoni Hansa Schultesa II. (djelovao 1586.–1603.) i sunčani satovi Hansa Milera iz Nürnberga datiraju potonuće, a nađeni su i poljski srebrni novci iz prve polovine 16. stoljeća. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
  • 2010. Podvodno rekognosciranje: U drugoj fazi rekognosciranja, od 22. do 28. lipnja 2010., oko ranije istraženog prostora postavljeno je deset probnih sondi. Šest ih je pokazalo da se kulturni sloj ne širi prema sjeveroistoku, istoku, jugoistoku i jugu, dok je zapadno i sjeverno nađen crni sloj debeo 15–20 cm, u kojem je iskop nastavljen. Osim pribora za jelo, vaga, pirita i perli, pronađeno je više desetaka kovanica: ugarski denari u grumenu, poljski polugroši, turske akče i zlatna ugarska forinta iz 1587. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditeljica Vesna Zmaić)
  • 2012. Zaštitno podvodno istraživanje: Posljednja kampanja, od 28. svibnja do 3. lipnja 2012., istražila je preostali rubni prostor od 24 m² prema sjeveru i sjeverozapadu, do stijene ispod koje nalaza više nema, pa su utvrđene granice nalazišta. Pronađeni su dijelovi zlatarskih vaga, poklopac mjedene kutije sa žigom HL, šest žetona Hansa Schultesa II., perle, stakla ogledala i stakleni predmet koji je možda služio kao uteg za nautičke karte. Time je završeno istraživanje ukupno 96 m², a prema rasprostiranju ostataka zaključeno je da je riječ o malom plovilu poput bracere ili leuta, s više od 930 nalaza. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditeljica Vesna Zmaić)