Novovjekovni drveni brodolom između otočića Orude i Palacola
Ostaci snažno građenog drvenog broda iz 18. stoljeća na 5 metara dubine, s mjedenim spojnicama i metalnom oplatom trupa, možda vojnog broda.
Datacija: 18. st.
Između otočića Orude i Palacola u lošinjskom arhipelagu, na pješčanom dnu na samo 5 metara dubine, leže ostaci drvenog broda. Otkrio ih je talijanski ronilac na dah Bruno Pecchiari iz Udina i prijavio nadležnim tijelima. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda obavio je stručni uviđaj 2008., izradio osnovnu dokumentaciju 2009., a brod je dokumentirao 2010. i 2011.
Vidljivi su ostaci trupa u dužini od oko 18 do 19 metara i širini od 3,5 do 4 metra, a nastavljaju se u gustu posidoniju prema Orudi. Konstrukcija je iznimno čvrsta, s gusto postavljenim dvostrukim rebrima. Rebra i oplata spojeni su drvenim, željeznim i mjedenim klinovima, a masivna kobilica spojena je s kontrakobilicom mjedenim svornjacima. Trup je ispod vodene linije bio presvučen metalnim limom za zaštitu od morskih organizama. Analize su pokazale da su svornjaci, klinovi i lim od mjedi neuobičajenog sastava, da je kobilica od orijentalne platane, a rebra i oplata od hrasta.
Radiokarbonska analiza uzorka drva u laboratoriju u Poznańu dala je starost od 195 ± 25 godina prije sadašnjosti, što brod smješta u 18. stoljeće. Pronađeno je i nekoliko grumena kamenog ugljena te metalni dio koji je vjerojatno pripadao kormilu, a gotovo nikakva druga oprema, pa je ona vjerojatno spašena ubrzo nakon nasukavanja. Skupa i neobično čvrsta gradnja upućuje na vojni brod ili brod čiju je gradnju financirala neka država.
Istraživači su 2010. i 2011. postavili aluminijsko mrežište preko dviju sekcija trupa, ukupno 60 četvornih metara, očistili i nacrtali 27 rebara i oplatu, a zatim dokumentirani dio prekrili geotekstilom i pijeskom. Izrađen je i fotomozaik nalazišta. Brodolom se smatra jedinstvenim izvorom za slabo istraženu brodogradnju 18. stoljeća. Nekoliko keramičkih ulomaka pronađenih uz brod prema prvoj procjeni potječe iz prapovijesti, pa je moguće da je na Orudi postojalo prapovijesno naselje.
Istraživanja kroz godine
- 2008. Stručni uviđaj i podvodni pregled: Na mjestu koje je prijavio ronilac na dah Bruno Pecchiari uočeni su ostaci drvenog broda na 5 m dubine u punoj dužini od oko 19 m i širini od 3,5 do 4 m, s dvostrukim rebrima 35 × 35 cm i ostacima oplate. Iz rebara vire mjedeni klinovi dugi i do 50 cm, a uz trup leži inkrustirani željezni element dug 3,5 m. Keramika na površini nije uočena, a lagano kopanje otkriva nove drvene ostatke. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek, u suradnji s Lošinjskim muzejom)
- 2010. Podmorsko rekognosciranje i dokumentiranje: Nakon osnovne dokumentacije iz 2009. i radiokarbonske datacije uzorka drva (195 ± 25 BP) mamut-sisaljkama su otkriveni zatrpani dijelovi broda, a vidljivi ostaci izmjereni su u dužini od 18 m. Na kraju prema Palacolu, vjerojatno krmi, postavljeno je mrežište od šest kvadranata (24 m²) i nacrtano 9 rebara, 9 madira i kobilica, nakon čega je sekcija prekrivena geotekstilom i pijeskom. Grumeni kamenog ugljena i pojačana konstrukcija upućuju na parobrod ili vojni brod, a pronađeno je i nekoliko ulomaka keramike preliminarno datiranih u prapovijest. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Mihajlović)
- 2011. Podmorsko rekognosciranje i dokumentiranje: Dokumentirana je druga sekcija broda od devet kvadranata (36 m²), s 18 novih rebara i 13 madira, te je nastavljena izrada fotomozaika. Analize su pokazale da su svornjaci između kobilice i kontrakobilice, klinovi i lim oplate od mjedi neuobičajenog sastava, da je kobilica od orijentalne platane, a rebra i oplata od hrasta; uz brod je nađen i metalni dio koji je vjerojatno pripadao kormilu. Skupa i čvrsta gradnja upućuje na vojni brod ili brod čiju je gradnju financirala država. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)