SEADRIA

Novovjekovno pristanište Sv. Pelagije u uvali Valdibora

Potopljeni mol u lučici Sv. Pelagije (San Pelagio) u Rovinju, građen od kamenih blokova s ispunom nakon 16. st. i kratko upotrebljavan u novom vijeku, na mjestu kojim se služilo već u antici, uz rimsku vilu na obali.

Datacija: 16. – 17. st.

U lučici Sv. Pelagije (San Pelagio) i uz plažu Valruia u Rovinju Arheološki muzej Istre istražio je 2018. podmorje za potrebe projekta gradnje luke, po narudžbi Lučke uprave Rovinj. Uvala u kojoj su zabilježeni nalazi omeđena je rtom Muccia na sjeveru i rtom Sv. Eufemija na jugu.

Istražen je potopljeni mol koji se pruža prema jugozapadu i položen je izravno na prirodno zaravnjen vapnenački greben, danas na dubini od oko 1,4 do 2 m. Sačuvan je u dužini od 13,2 m na južnoj i 9 m na sjevernoj strani, širok je od 2,5 do 3,2 m, a građen je tehnikom a sacco, poznatom s povijesnih lučkih uređaja u Istri: okvir od pravilnih kamenih blokova, izvorno u tri reda, ispunjen je kamenjem, pijeskom i odbačenim građevnim materijalom i posuđem. Ulomak novovjekovne zdjele ispod jednog bloka pokazuje da je mol sagrađen nakon 16. st., a venetska keramika iz 16. i 17. st. u slojevima i na operativnoj površini svjedoči o njegovoj vjerojatno kratkoj uporabi u novom vijeku.

U ispuni i u pukotinama stijene nađeni su i ulomci rimskih amfora, među njima gornji dio amfore Dressel 6A, građevna keramika i ribarski uteg, pa se mjestom služilo već u antici, u vezi s rimskom vilom na obali, čiji su ostaci nađeni pri gradnji bolnice. U obalnom zidu vide se ostaci kamenice za ulje ili vino i rimskog zida, a istočno od lučice, u zoni plime i oseke, potopljena arhitektura vjerojatno iste vile. Rimski mol dug oko 22 m, koji je u prvoj polovini 20. st. spominjao A. Degrassi, nije pronađen: vjerojatno je zatrpan nasipavanjem obale ili leži ispod današnje lučice. Mol je dokumentiran ortofotom i 3D modelom.

Istraživanja kroz godine

  • 2018. Podvodno istraživanje i sondiranje: Godine 2018. Arheološki muzej Istre istražio je podmorje lučice Sv. Pelagije i plaže Valruia za projekt gradnje luke. Mol je očišćen, iskopane su četiri sonde kroz strukturu i uz njezino čelo te su izrađeni ortofoto i 3D model. Utvrđeno je da je mol građen nakon 16. st. tehnikom a sacco na prirodnom grebenu, a ispod novovjekovnih slojeva nađeni su ulomci rimskih amfora, među njima Dressel 6A, i građevne keramike. Pregledom uvale zabilježena su dva mjesta s rasutim novovjekovnim posuđem prema rtu Muccia i rimski nalazi na zapadu uvale. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač)