Novovjekovno sidrište s balastnim hrpama u uvali Kuje (Ližnjan)
Četrnaest hrpa odbačenog brodskog balasta iz 16. – 18. st. i austrougarski sustav za privez sa sidrima, lancima i plutačama u zaštićenom istočnom dijelu uvale Kuje kod Ližnjana.
Datacija: 16. – 18. st.; sustav za privez s kraja 19. i početka 20. st.
Prostrana uvala Kuje kod Ližnjana prirodno je sidrište koje s juga zatvara rt Uljeva. Njezin istočni i jugoistočni kraj najbolje je zaštićen od svih vjetrova i najpogodniji za sidrenje, pa su ondje kroz stoljeća stajali brodovi. Tragove su ostavili u obliku hrpa odbačenog balasta, koje su se otkrivale pri pregledima uvale od 2011. godine, usporedno s istraživanjem četiriju brodoloma na hridi ispred rta Uljeva.
Godine 2016. Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru pronašao je više balastnih hrpa na istočnoj strani uvale, na 2 do 4 m dubine. Na hrpi B1 u sjeveroistočnom dijelu uvale iskopan je rov od 3 × 1 m: u njemu su bili lomljene opeke, crijep i mnogo ulomaka keramičkog posuđa iz 17. st., sve odbačeno kao balast. Detaljni pregled 2020., napravljen za stručnu podlogu urbanističkog plana buduće marine Kuje, utvrdio je najmanje petnaestak pojedinačnih nalazišta, od kojih je 14 balastnih hrpa.
Hrpe leže na dubinama od 1,3 do 4 m i djelomično su prekrivene finim muljem, pa se vidi samo dio njihova opsega. Najmanja zauzima oko 3,7 × 2,9 m, a najveća 25,3 × 5,5 m. Jedna je samo od kamenja, a ostale sadrže opeke, crijep, žbuku, ulomke posuđa i staklenih boca, korodirano željezo i životinjske kosti. Prema prikupljenim nalazima okvirno se datiraju od 16. do 18. st. Neopterećeni brodovi ukrcavali su takav građevni i kućni otpad kao balast, vjerojatno u vrećama, i odbacivali ga na mjestu gdje su preuzimali teret.
U istočnom dijelu uvale nalaze se i ostaci sustava za privez iz razdoblja austrijske uprave: velika željezna sidra admiralskog tipa djelomično utonula u dno, dijelovi mreže debelih željeznih lanaca i velike cilindrične željezne plutače. Sustav se rabio prije Prvog svjetskog rata i vjerojatno ga je postavila austrougarska vojska jer su Kuje bile jedino pogodno sidrište u okolici, a Ližnjanština je pripadala istočnom dijelu obrambenog pojasa ratne luke Pula.
Istraživanja kroz godine
- 2016. Podvodno istraživanje: Usporedno s iskopavanjima na rtu Uljeva 2016. pregledan je dio uvale Kuje i na istočnoj strani pronađeno je više balastnih hrpa na 2 do 4 m dubine. Na hrpi B1 na sjeveroistoku uvale, na oko 2 m, iskopan je rov od 3 × 1 m: pronađeni su lomljene opeke, crijep i mnogo ulomaka posuđa iz 17. st., sve odbačeno kao balast. (Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru, voditelj Luka Bekić)
- 2020. Rekognosciranje i podvodni pregled: U veljači 2020. pregledani su podmorje i kopno uvale Kuje radi stručne podloge za urbanistički plan buduće marine. Pod morem je zabilježeno najmanje petnaestak nalazišta: 14 hrpa odbačenog balasta iz 16. – 18. st., na 1,3 do 4 m dubine i veličine od 3,7 × 2,9 do 25,3 × 5,5 m, te austrougarski sustav za privez s admiralskim sidrima, lancima i cilindričnim plutačama. Na kopnu su nađeni sporadični prapovijesni, antički i novovjekovni nalazi, vjerojatno rimski žbukani zid i suhozidna zgrada. (Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (Luka Bekić, Roko Surić, Maja Kaleb, Borna Krstulović))