SEADRIA

Olupina željeznog parobroda na pličini Pupak (Palagruža)

Još neidentificirani željezni parobrod koji je potonuo krajem 19. ili početkom 20. stoljeća na najistočnijoj pličini palagruškog otočja, kod Galijule. Leži na dubini od 22 do 45 metara, djelomice preko ostataka naoružanog broda iz 16. stoljeća.

Datacija: kraj 19. ili početak 20. st.

Na pličini Pupak, najistočnijoj pličini palagruškog otočja kod otočića Galijule (u izvještajima Pupak II), leže ostaci željeznog parobroda koji je potonuo krajem 19. ili početkom 20. stoljeća. Brod do danas nije identificiran. Olupina je položena u smjeru sjever–jug, a dijelovi konstrukcije počinju na dubini od 22 metra i spuštaju se do 45 metara. Pramac je odlomljen od trupa i srušen na prednji dio konstrukcije, trup je blago nagnut na lijevi bok, a dijelovi nadgrađa razasuti su uokolo. Na dubini od 36 do 37 metara leže dijelovi parnog stroja.

Nalazište je složeno jer na istome mjestu leže ostaci dvaju ili čak triju brodova. S pličine su 1987. i 1988. izvađena dva brončana topa iz 16. stoljeća, danas izložena u Komiži, pa se dugo raspravljalo je li parobrod prevozio stare topove kao teret ili je riječ o dva brodoloma. Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda pregledao je olupinu 2012.: zabilježio je četiri sidra admiralskog tipa i nekoliko okruglih predmeta za koje se tada činilo da su korodirane željezne cijevi.

Pregled 2015. pokazao je da od pet sidara admiralskog tipa tri pripadaju opremi parobroda, a dva znatno starijem brodu iz 16. stoljeća. Cjevasti predmeti s prstenastim ojačanjima prepoznati su kao kovani topovi, a 2018. uz bokove parobroda pronađeni su još lijevani željezni topovi i jedan velik brončani top. Time je potvrđeno da je parobrod djelomice prekrio ostatke mletačkog broda iz prve polovice 16. stoljeća, koji je opisan kao zasebno nalazište. Identifikacija parobroda i točan odnos dviju olupina mogu se utvrditi samo sustavnim istraživanjem.

Istraživanja kroz godine

  • 2012. Podvodno rekognosciranje: U srpnju 2012. određen je točan položaj ostataka parobroda i opisano njihovo stanje: olupina je položena u smjeru sjever–jug na dubini od 22 do 45 metara, pramac je odlomljen, trup nagnut na lijevi bok, a dijelovi parnog stroja leže na 36 do 37 metara. Zabilježena su četiri sidra admiralskog tipa. Nekoliko okruglih predmeta nalik topovima, nakon uklanjanja obraštaja, protumačeno je kao korodirane željezne cijevi, a nalazi koji bi se mogli vezati uz brod iz 16. stoljeća nisu tada pronađeni. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Jurica Bezak)
  • 2015. Podvodno rekognosciranje: Godine 2015. detaljno je fotografirano pet sidara admiralskog tipa na olupini: tri su pripisana opremi parobroda, a dva, s duljim krakovima i drukčijim prstenovima, starijem brodu iz 16. stoljeća. Predmeti koji su 2012. smatrani cijevima djelomice su očišćeni i na njima su uočena prstenasta ojačanja, pa su protumačeni kao kovani topovi iz 16. stoljeća. Leže izvan polja ostataka parobroda, blizu mjesta gdje su 1987. i 1988. izvađeni brončani topovi, čime je potvrđeno da su na pličini ostaci dvaju brodoloma. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Jurica Bezak)
  • 2018. Zaštitno podvodno istraživanje: Tijekom zaštitnog istraživanja u rujnu 2018. pregledane su anomalije na dnu oko parobroda, koji je i dalje neidentificiran. Uz njegov desni bok, na 42 metra, otkrivena su dva manja lijevana željezna topa, uz lijevi bok još jedan istog tipa, a u procjepu između velike stijene i boka parobroda velik brončani top dug oko 250 cm. Svi su pripisani naoružanju mletačkog broda iz prve polovice 16. stoljeća, čije je ostatke parobrod djelomice prekrio. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Jurica Bezak)