Povijesno sidrište kod otočića Majsana
Zaštićeno sidrište uz otočić Majsan u Pelješkom kanalu, korišteno od antike, a od 16. do 18. stoljeća i kao karantensko sidrište grada Korčule. Na dnu je dokumentirano sedam velikih željeznih sidara.
Datacija: 16. – 18. st. (jedno sidro možda antičko)
Otočić Majsan, između Korčule i Pelješca, svojim položajem dobro štiti usidrene brodove od bure i juga, pa je služio kao sidrište od antike do danas, a od 16. do 18. stoljeća i kao sidrište uz karantenu grada Korčule. Antička olovna sidra i olovne prečke sidara pronađeni ondje izvađeni su pri rekognosciranjima 1980-ih i 1990-ih godina, pa su danas na dnu vidljiva samo željezna sidra.
Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda dokumentirao je 2008. šest, a 2009., pri izradi nacrta, i sedmo željezno sidro. Jedno leži ispod veće stijene na dubini od 15 m, a ostalih šest u krugu od stotinjak metara na pijesku, na dubini od 32 do 40 m. Gotovo svima je os okrenuta prema sjeveru, što znači da su bacana u smjeru puhanja bure, i zapela su na spoju pijeska i stijena otočića.
Najveće sidro dugo je 3,05 m, s krakovima ukupne duljine 1,70 m, lopaticama 40 × 30 cm i alkom promjera 45 cm; slično je i sidro dugo 2,95 m s alkom promjera 50 cm. Jedno sidro jednostavnim T-oblikom upućuje na antiku, a ostala tipološki pripadaju brodovima od 16. do 18. stoljeća. Uz sidra nije pronađen drugi arheološki materijal, pa se pojedinačno ne mogu točnije datirati.
Istraživanja kroz godine
- 2008. Podvodno rekognosciranje: Dokumentirano je šest željeznih sidara: jedno ispod stijene na 15 m dubine, a pet u koncentraciji od oko 40 m na pijesku, na 30 do 35 m. Jedno sidro jednostavnim T-oblikom upućuje na antičko podrijetlo, a pet pripada brodovima 16. do 18. stoljeća; najveće je dugo 3,05 m. Sva su orijentirana prema sjeveru, u smjeru bure. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)
- 2009. Podvodno rekognosciranje: Godine 2009. izrađena je nacrtna i fotografska dokumentacija sidara, pri čemu je pronađeno i sedmo, s prečkom koja iz pijeska strši 140 cm i alkom promjera 40 cm. Šest sidara leži u krugu od stotinjak metara na 32 do 40 m dubine, a jedno na 15 m; jedno je možda antičko, ostala su iz 16. do 18. stoljeća. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Miholjek)