SEADRIA

Prapovijesni šivani brod u uvali Zambratija

Korito broda iz 12. – 10. st. pr. Kr. čije su platice spojene šivanjem, na 2,5 metra dubine u uvali Zambratija kod Savudrije, najstariji poznati ostaci broda na hrvatskom Jadranu.

Datacija: 12. – 10. st. pr. Kr.

Na jugozapadnom dijelu uvale Zambratija kod Savudrije, istočno od podvodnog nasipa, leže ostaci prapovijesnog broda čije su platice spojene šivanjem. Na mogući brodolom upozorio je 2008. lokalni ronilac i ribar Christian Petretich, a arheolozi Arheološkog muzeja Istre pod vodstvom Ide Koncani Uhač pronašli su ispod pijeska, na oko 2,2 metra dubine, drveno korito broda djelomice obraslo posidonijom.

Platice oplate povezane su konopima provučenima kroz ukoso bušene rupe, a spojevi su s unutrašnje strane brtvljeni travom i prekriveni tankom letvicom. Rimski gramatičar Marko Verije Flak opisuje histarska i liburnska plovila šivana lanenim i žukovim konopima (serilia), pa se brod s velikom vjerojatnošću pripisuje predrimskom pomorstvu Histra; prvi je takav nalaz u istarskom podmorju. Prvi radiokarbonski uzorak, analiziran 2008. u Institutu Ruđer Bošković, dao je raspon od 800. do 540. pr. Kr., a drugi, analiziran 2010. metodom AMS u laboratoriju Beta Analytic u Miamiju, raspon od 1120. do 930. pr. Kr.

Brod je bio izložen udarima juga, a jedno mu je rebro uklonjeno, vjerojatno nenamjernim sidrenjem. Zato je 2010. izrađen fotomozaik vidljivog dijela, a nalazište je prekriveno geotekstilom i pijeskom i zaštićeno armaturnom mrežom na betonskim blokovima. Istraživanje 2011., uz Giuliu Boetto iz Centre Camille Jullian i Mirana Eriča iz slovenskog Zavoda za varstvo kulturne dediščine, otkrilo je 14 platica i jedno rebro.

U kampanji 2013. brod je istražen u cijelosti, pod metalnom zaštitnom kutijom sastavljenom pod morem. Korito je položeno u smjeru sjever–jug na 2,5 metra dubine, sačuvano u dužini od 7 i širini od 1,66 metra, i polegnuto na istočni bok, koji je zato bolje očuvan. Čine ga kobilična platica od brijesta, dva voja oplate na zapadnoj i pet na istočnoj strani te djelomice sačuvana tri rebra i tragovi još triju. Nakon potpune nacrtne i fotografske dokumentacije brod je ponovno zaštićen pijeskom, geotekstilom, mrežama i kamenjem i ostavljen na mjestu nalaza.

Istraživanja kroz godine

  • 2008. Zaštitno podmorsko istraživanje: Pri pregledu uvale u rujnu 2008., nedaleko od prapovijesnog naselja, pronađeni su ostaci korita broda čije su platice spojene šivanjem, s tankom letvicom koja s unutrašnje strane brtvi spojeve. Analiza C-14 uzorka platice u Institutu Ruđer Bošković dala je raspon od 800. do 540. pr. Kr. Nalaz je ocijenjen kao najstariji poznati ostatak korita broda na hrvatskom Jadranu, izložen udarima juga, kojemu je potrebno hitno istraživanje. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač)
  • 2011. Podmorsko istraživanje: Uzorak platice analiziran 2010. metodom AMS u Miamiju dao je raspon od 1120. do 930. pr. Kr. U srpnju 2010. izrađen je fotomozaik, a nalazište, s kojeg je jedno rebro uklonjeno vjerojatno sidrenjem, prekriveno je geotekstilom i pijeskom i zaštićeno armaturnom mrežom na osam betonskih blokova. U rujnu 2011. otvoreni su kvadranti nad oplatom i otkriveno je 14 šivanih platica, jedno rebro i tragovi drugog, uništenog rebra. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač, zamjenik Marko Uhač (Konzervatorski odjel u Puli))
  • 2013. Podmorsko istraživanje: Od 18. kolovoza do 6. rujna 2013. brod je u cijelosti istražen pod metalnom zaštitnom kutijom sastavljenom pod morem. Korito dugo 7 i široko 1,66 metra leži na 2,5 metra dubine i sastoji se od kobilične platice od brijesta, sedam vojeva oplate i ostataka rebara; svi su dijelovi označeni, nacrtani i fotografirani. Nakon istraživanja brod je ponovno prekriven pijeskom, geotekstilom, mrežama i kamenjem. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač, zamjenik Marko Uhač, s Centre Camille Jullian (Giulia Boetto))