SEADRIA

Prapovijesno nalazište proizvodnje soli ispod bivše benzinske postaje kod Karlobaga

Plitko podmorje na sjevernom ulazu u Karlobag s poljem ulomaka keramike i keramičkih tronožaca iz kasnog brončanog ili starijeg željeznog doba, ostacima proizvodnje soli.

Datacija: kasno brončano – starije željezno doba

Između uvale Brkinac i Ravne punte, na sjevernom ulazu u Karlobag, ispod napuštene benzinske postaje, morsko dno prekriva polje sitnih ulomaka keramike. Nalazište su na temelju dojava lokalnih ronilaca pronašli i istražili ronioci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda u sklopu pregleda podmorja Ličko-senjske županije od 2013. do 2015. godine.

Kad je prvi put pregledano 2013., polje ulomaka na 4,5 do 5,5 m, veličine oko 40 × 20 m i debljine najviše 30 cm, s keramičkim tronošcima jednakima onima kod Svetog Jurja, pripisano je rimskom dobu i smatrano mogućim brodolomom. Već sljedeće godine ta je datacija ispravljena: veći ulomci posuda s debljim stijenkama pokazali su da je riječ o kasnom brončanom dobu. U blizini su 2013. nađeni i stariji, s nalazištem nepovezani antički predmeti: na 24 m, ispod kamene stube, grlo i trbuh amfore Lamboglia 2 iz 2. do 1. st. pr. Kr., a na 5 m grlo amfore Africana grande B iz kasnog 2. do kasnog 4. stoljeća.

Polje keramike prostire se na dubini od 4 do 14 m, a sloj ulomaka vidi se i na kopnu uz samu obalu. Potvrđena površina iznosi najmanje 2500 m², od čega 800 m² na kopnu, a pretpostavlja se da nalazište zauzima barem 5000 m². Gotovo 99 posto nalaza čine tankostijene, loše izrađene i slabo pečene posude u kojima se isparavala slana kaša (briketaž) i tronošci na koje su se te posude postavljale. Prikupljeno je 35 tronožaca nekoliko standardnih veličina, što upućuje na ustaljenu proizvodnju. Za dataciju su najvažniji ulomak šalice loptastog tijela s visokim vratom i obod velike žare ukrašen otiscima prstiju.

Svi nalazi govore da se ovdje potkraj brončanog ili u starijem željeznom dobu proizvodila sol. Na nekim stijenama uz obalu vidi se utjecaj slatke vode, koja se mogla koristiti za pročišćavanje soli. Jedino drugo podmorsko nalazište s takvim materijalom na Jadranu je Vranjic kod Splita, a jednaki tronošci već se desetljećima nalaze i kod Jurjeva. Područje su tada naseljavali Liburni, kojima je trgovina solju sa stočarskim plemenima u zaleđu bila vjerojatno jedan od glavnih izvora prihoda.

Istraživanja kroz godine

  • 2013. Podmorsko rekognosciranje: U rujnu 2013., prema dojavi lokalnih ronilaca, pregledano je podmorje između uvale Brkinac i Ravne punte. Na 24 m, ispod kamene stube, dokumentirani su grlo i trbuh amfore Lamboglia 2 (2. – 1. st. pr. Kr.), a na 5 m grlo amfore Africana grande B. Ispod napuštene benzinske postaje, na 4,5 do 5,5 m, otkriveno je polje sitnih, gotovo smrvljenih ulomaka keramike i sedam keramičkih tronožaca, površine oko 40 × 20 m i debljine do 30 cm; tada je pripisano rimskom dobu i mogućem brodolomu, što je sljedeće godine ispravljeno. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Mihajlović)
  • 2014. Podmorsko rekognosciranje: U rujnu 2014. nalazište ispod bivše benzinske postaje prepoznato je kao prapovijesno, a datacija u antiku iz prethodne godine ispravljena. Polje keramike veličine najmanje 70 × 20 m prostire se na 4 do 13 m dubine; svih sedam iskopanih sondi, dubokih 15 do 30 cm, dalo je nalaze, najviše sonda 1 na 8,8 m. Uz sitne ulomke i tronošce nađeni su veći ulomci posuda debljih stijenki iz kasnog brončanog doba, a sloj keramike vidljiv je i na kopnu; nalazište se povezuje s proizvodnjom soli. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Mihajlović)
  • 2015. Podvodno istraživanje: U rujnu 2015. iskopane su dvije sonde, na 7,5 i 8 m, do kamenog živca na 30 i 40 cm, i određena je granica nalazišta: potvrđena površina iznosi najmanje 2500 m², od čega 800 m² na kopnu. Gotovo 99 posto nalaza čine tankostijene posude za isparavanje slane kaše i tronošci; prikupljeno je 35 tronožaca nekoliko standardnih veličina. Ulomak šalice loptastog tijela s visokim vratom i obod žare s otiscima prstiju datiraju nalazište u kasno brončano ili starije željezno doba. (Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, voditelj Igor Mihajlović)