Ranokršćanski kompleks Gospe od Tarca i antička obala u uvali Tarac na Kornatu
Ostaci velikog ranokršćanskog sakralnog kompleksa oko crkve Gospe od Tarca na Kornatu, s krsnim zdencem, freskama i grobovima, a u podmorju uvale antička operativna obala, mali srednjovjekovni mol i nalazi s dna.
Datacija: 1. st. pr. Kr. – srednji vijek
Uvala Tarac nalazi se na otoku Kornatu, kod Kravljačice, podno utvrde Turete, u Nacionalnom parku Kornati. Oko današnje crkve sv. Marije, poznate i kao crkva Pohođenja Marijina, Gospe Petrovčića ili Gospe od Tarca, sačuvani su ostaci velikog ranokršćanskog sakralnog kompleksa. Istraživanje i sanaciju od 2006. do 2011. organizirala je Župa sv. Mihovila iz Murtera pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Šibeniku, a od 2012. radove vodi Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, uz potporu Ministarstva kulture i Javne ustanove Nacionalni park Kornati.
Otkriveni zidovi sačuvani su do visine od oko 0,2 do 1,5 metra, a uz njih podnice i krsni zdenac u obliku grčkog križa. Kompleks se razvijao u najmanje četiri građevinske faze. U velikoj apsidi nađeni su ostaci oslikane žbuke u bijeloj, žutoj i crvenoj boji s crnim linijama, koji pripadaju starijoj fazi. U kompleksu i oko njega istraženi su brojni grobovi; pokojnici su položeni s rukama prekriženima na trbuhu, a u grobove su im priloženi morski puževi. Pred ulazom u crkvu istražena je grobnica nastala spajanjem triju starijih grobnica, a prag crkve čini rimski nadgrobni natpis na latinskom, od kojeg je izrađena gipsana kopija.
Ulomci antičke keramike u pukotinama stijene i brojni drugi nalazi pokazuju da se prostor koristio već u rimsko doba, a skupina fibula s jantarnim zrnima mogla bi potjecati iz liburnskog razdoblja, iako je uz nju nađen i novac koji bi mogao biti kasnoantički. Istraživačica pretpostavlja da kompleks nije bio velika crkva nekog naselja, nego utvrđeni samostan s izdvojenom utvrđenom zgradom za čuvanje namirnica i zaklon redovnika u opasnosti.
U podmorju uvale 2011. utvrđen je položaj nasipa antičke obale u dnu uvale. Sondom iz 2012. djelomično je istražen mali srednjovjekovni mol uz samu obalu, ispod čijih temeljnih blokova leži sloj bogat antičkom keramikom. Sonda iz 2013. pokazala je da nasip, koji se u starijoj literaturi smatrao valobranom lučice, zapravo čini rub operativne obale nastale nasipavanjem kamenja. Godine 2014. uz južni rt uvale, na oko 30 metara dubine, pronađeni su olovna prečka antičkog sidra s kraja stare ili početka nove ere, kasnoantička amfora bez dna i glazirani keramički vrč, a 2018. uz isti je rt zabilježeno i veliko željezno sidro iz kasnog srednjeg ili ranog novog vijeka.
Ostaci kompleksa konzervirani su i uređeni za razgledavanje prema projektu arhitektice Jasne Zmaić iz tvrtke Arhitektura Svebor Andrijević, a konzervatorske radove izvela je tvrtka Travej. Podnice i krsni zdenac su obnovljeni, mjesta ciborija i oltarne pregrade označena su kamenom, freske su zaštićene i prekrivene, a stare kamene ploče iz crkve postavljene su pred njezin ulaz. Veći dio nalazišta leži na privatnom zemljištu.
Istraživanja kroz godine
- 2013. Dokumentiranje i zaštitno istraživanje: U prvoj godini trogodišnjeg programa nastavljeno je čišćenje južnih prostorija kompleksa; uz zapadni zid nađeni su ostaci dvaju kostura (Grob 29), a u pukotinama stijene mnoštvo antičke keramike. Uklanjanjem gomila zemlje iz starijih iskopa otkriveni su novi zidovi jugozapadno od pročelja, a stanje je ponovno snimljeno 3D laserskim skenerom. U podmorju je sonda uz unutrašnji rub nasipa pokazala da on nije valobran lučice, nego rub operativne obale nastale nasipavanjem kamenja; godinu ranije sondom je istražen mali srednjovjekovni mol. (Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, voditeljica Irena Radić Rossi)
- 2014. Zaštitno istraživanje na kopnu i u podmorju: Od 15. do 27. rujna 2014. dovršeno je istraživanje jugoistočne zone i istraženo oko 60 m² u jugozapadnoj zoni, s tri groba (Grob 30–32) u kojima su uz pokojnike položeni morski puževi. Uz sjecište zidova nađena je skupina fibula s jantarnim zrnima, možda iz liburnskog razdoblja, a u velikoj apsidi tragovi oslikane žbuke; ukupno je otkriveno 40 m zidova. U podmorju je sustavni pregled uvale uz južni rt na oko 30 m dubine dao olovnu prečku antičkog sidra, kasnoantičku amforu bez dna i glazirani vrč. (Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, voditeljica Irena Radić Rossi)
- 2015. Zaštitno istraživanje i konzervatorski radovi: U listopadu 2015. ispred pročelja crkve istražena je grobnica nastala spajanjem triju starijih grobnica, s ukopima iz različitih razdoblja, i ponovno je otkriven rimski nadgrobni natpis ugrađen kao prag. Sonda u sjeverozapadnom dijelu pokazala je najmanje tri građevinske faze, a sonda na jednom od pet malih humaka na padini dala je antičku keramiku, životinjske kosti i školjke. U lipnju i srpnju konzervirani su podnice, krsni zdenac i freske, a pred ulazom su postavljene stare kamene ploče iz crkve. (Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, voditeljica Irena Radić Rossi)
- 2018. Podvodno rekognosciranje: Tijekom pregleda kornatskog podmorja uz južni rt uvale Tarac zabilježeno je veliko željezno sidro iz kasnog srednjeg ili ranog novog vijeka. Provjereno je stanje nalaza i izrađena dokumentacija kao podloga za reviziju Registra kulturnih dobara. (Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA, voditeljica Irena Radić Rossi)