SEADRIA

Rimska keramičarska radionica i gatovi u uvali Plemići (Rtina)

Dva rimska gata u plitkom moru uvale Plemići kod Rtine i, na obali, ostaci rimske keramičarske radionice s građevinom nalik skladištu; hrastov pilon jednog gata datiran je u 1. st. pr. Kr.

Datacija: 1. st. pr. Kr. – rano carsko doba

Uvala Plemići leži između Ljupča i Rtine, oko 20 km sjeverno od Zadra. Na njezinoj erodiranoj obali vide se debele naslage zapečene zemlje, mnoštvo ulomaka keramike i crijepa koji se pri pečenju slijepio i bio odbačen kao škart, a pod morem dva rimska gata od lomljenog kamena, međusobno udaljena oko 200 m. Sve to upućuje na rimsku keramičarsku radionicu, prvu poznatu na širem zadarskom području, koja je svoje proizvode otpremala morem. Uz uvalu ima debelih naslaga gline i izvora vode, potrebnih za takvu proizvodnju.

Za lokalitet se doznalo zahvaljujući dojavi Pere Kožula iz Ražanca. Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru probno ga je istražio krajem 2012.: uz istočni gat, na oko 1,5 m dubine, dvije sonde otkrile su kulturni sloj debeo oko pola metra, pun ulomaka amfora (i onih ravnog dna), poklopaca, svakodnevnog posuđa, opeka i crijepa. Na ulomku tegule sačuvan je pečat M[VTTIEN], očitan uz pomoć cjelovitog primjerka iz Nina otisnutog istom matricom; možda se odnosi na vlasnika radionice. Na obali su uz gat nađeni ostaci kanala od tegula i kamena, a nešto zapadnije zidovi debeli oko 2 m, kraj kojih je nađen brončani novac iz rane vladavine cara Augusta. Uz zapadni gat istražen je napola sačuvan paljevinski grob s keramičkim svjetiljkama, vjerojatno iz ranog carskog doba. Nalazi se obrađuju u zadarskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda i na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Godine 2018., u sklopu projekta RED Hrvatske zaklade za znanost, uvala je ponovno pregledana na kopnu i pod morem, a dio obale snimljen je georadarom. U obalnom profilu dugom stotinjak metara nađeni su i slojevi pepela te dijelovi konstrukcije keramičarske peći, pa je postojanje radionice, vjerojatno dijela većeg rimskog ruralnog posjeda, gotovo sigurno. Georadar je pokazao građevinu od najmanje 5 × 15 m s barem dvjema prostorijama i snažnim kontraforima, možda veće skladište, dok je proizvodni dio radionice vjerojatno bio nešto južnije, pod debelim naplavinama. Zapadni gat detaljnije je dokumentiran, a ulomak hrastova pilona iz njega datiran je radiokarbonskom i dendrološkom analizom u 1. st. pr. Kr.

Istraživanja kroz godine

  • 2012. Probno podmorsko istraživanje: Nakon dojave Pere Kožula uvala je krajem 2012. prvi put probno istražena. Pod morem su utvrđena dva rimska gata od lomljenog kamena, udaljena oko 200 m; uz istočni su na oko 1,5 m dubine iskopane dvije sonde 2 × 2 m s kulturnim slojem punim amfora, poklopaca, posuđa, opeka i crijepa, među kojima je tegula s pečatom M[VTTIEN]. Na obali su zabilježeni kanal od tegula, zidovi debeli oko 2 m s Augustovim novcem, paljevinski grob i škart crijepa koji upućuje na keramičarsku radionicu. (Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, voditelj doc. dr. sc. Mato Ilkić, zamjenik prof. dr. sc. Zdenko Brusić)
  • 2018. Terenski pregled, geofizičko snimanje i podvodni pregled: U svibnju i lipnju 2018., u sklopu projekta RED Hrvatske zaklade za znanost, pregledani su kopno i podmorje uvale, a tri poligona uz obalu snimljena su georadarom i djelomično magnetometrom. Slojevi pepela i dijelovi keramičarske peći potvrdili su radionicu, a georadar je pokazao građevinu od najmanje 5 × 15 m s kontraforima, možda skladište. Pod morem je detaljnije dokumentiran zapadni gat; ulomak njegova hrastova pilona datiran je radiokarbonski i dendrološki u 1. st. pr. Kr. (Institut za arheologiju (dr. sc. Ana Konestra, kopno) i Sveučilište u Zadru (dr. sc. Mato Ilkić, podmorje); geofizika dr. hab. Fabian Welc)