SEADRIA

Rimski lukobran i brončanodobno nalazište u uvali Pical (Poreč)

Rimski mol iz 1. st. na dubini od 1 do 2 m, podignut iznad brončanodobnog naselja iz 17. – 13. st. pr. Kr., u uvali Pical sjeverno od Poreča.

Datacija: 17. – 13. st. pr. Kr. i 1. st.

Uvala Pical nalazi se sjeverno od Poreča, između rta Pical na jugu i uvale Srgulje na sjeveru, a sa zapada je zatvara pličina Pical. U antici je zbog niže razine mora veći dio pličine bio kopno i štitio je uvalu. Ante Šonje zabilježio je 1960-ih uz obalu rta ostatke antičke i kasnoantičke arhitekture, tegule s radioničkim žigovima i prapovijesnu keramiku; ta je arhitektura vjerojatno uništena pri gradnji hotelskog kompleksa. Podmorje uvale upisano je u Registar kulturnih dobara.

Pregled 2018., izrađen prije uređenja plaže Borik, otkrio je na dubini od 1,1 do 2 m rimski mol ili lukobran od kamenog nabačaja s obrubom od obrađenih blokova, koji je štitio uvalu od zapadnih vjetrova, i nastavak operativne obale prema jugoistoku. Mol je sačuvan u dužini od 18 do 20 m i širok je 6 do 7 m, a njegov je korijen bio na rubu grebena koji je u rimsko doba bio iznad mora. U njegovu su gradnju ugrađeni rimski građevni materijal, ulomci istarskih uljnih amfora, vjerojatno iz radionice u Loronu kod Poreča, i tegula sa žigom Q. CLODI AMBROSI iz 1. st., a ispod temelja su drveni piloni. Podignut je u 1. st., vjerojatno je pripadao rimskoj vili na rtu i, sudeći po malobrojnim nalazima, korišten je kratko.

Sondiranje 2020. pokazalo je da je središnji dio mola sagrađen iznad brončanodobnog nalazišta. U muljevitom sedimentu, na dubini od oko 2,1 do 2,7 m, sačuvani su drveni piloni, grede i granje naseobinske arhitekture, prapovijesna keramika i životinjske kosti. Radiokarbonske analize triju uzoraka drva datirale su ih između 1629. i 1221. pr. Kr., a keramika pripada prijelazu iz ranog u srednje brončano doba. Istraživanje je vodila Ida Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre.

Istraživanja kroz godine

  • 2018. Podmorski arheološki pregled: U srpnju 2018., tijekom priprema za uređenje plaže Borik, pregledano je podmorje rta i uvale Pical. Utvrđeni su antički mol ili lukobran sačuvan u dužini od oko 20 m i širok do 6 m, vjerojatno građen tehnikom a sacco, te operativna obala prema jugoistoku, s ulomcima amfora i građevnog materijala iz 1. – 2. st. Prapovijesni nalazi koje je ranije zabilježio Ante Šonje tom prilikom nisu potvrđeni, a stanje lukobrana ocijenjeno je lošim. (Arheo TiM, voditeljica Teodora Godinović)
  • 2020. Zaštitno podmorsko istraživanje: U 2020., prije građevinskih radova u uvali, osam sondi istražilo je rimski mol (18 m dug, 6 do 7 m širok) i okolni prostor. Utvrđeno je da je mol iz 1. st. građen od kamenog nabačaja s rimskim građevnim materijalom, istarskim uljnim amforama i tegulom sa žigom Q. CLODI AMBROSI, na drvenim pilonima, i to iznad brončanodobnog naselja. U više sondi nađeni su piloni, drvena građa i keramika s prijelaza iz ranog u srednje brončano doba, radiokarbonski datirani između 1629. i 1221. pr. Kr. (Arheološki muzej Istre, voditeljica Ida Koncani Uhač)