Srednjovjekovna solana u uvali Lučina (Brbinj)
Potopljena srednjovjekovna solana od oko 2,2 ha u plitkom južnom dijelu uvale Lučina u Brbinju na Dugom otoku, s nasipima, bazenima i dovodnim kanalom; vjerojatno napuštena u 15. st.
Datacija: srednji vijek (napuštena vjerojatno u 15. st.)
U plitkom južnom dijelu uvale Lučina, zapadno od Brbinja na Dugom otoku, na dubini manjoj od 2 m leže ostaci srednjovjekovne solane, jasno vidljivi i na zračnim snimkama. Solana je zauzimala oko 2,2 ha i ima tlocrt u obliku slova U okrenut prema sjeveru: dva bočna kraka uz obalu spajaju se gotovo pod pravim kutom s glavnim vanjskim nasipom koji se proteže preko cijele uvale u smjeru istok–zapad. Takav tlocrt imaju i druge solane zadarskih otoka (Sutomišćica na Ugljanu, Ždrelac i uvala Lučina na Pašmanu) te solane u uvali Lavsa na Kornatima i u uvali Makirina južno od Pirovca.
Glavni nasip dug je oko 190 m i širok 7–8 m, a leži prosječno 75 cm pod morem. Građen je od nabacanog kamenja među kojim ima ulomaka opeke, rimskih amfora, srednjovjekovnog i novovjekovnog posuđa, ali i suvremenog otpada. Iza njega je umjetni plato s barem tri reda bazena veličine oko 1,5 × 3 m, odijeljenih nizovima kamenja; dio njih bili su kristalizacijski bazeni, a veći bazeni služili su za isparavanje. Zapadni krak čini nasip dug nešto više od 120 m, na kojem suhozid omeđuje glavni dovodni kanal širok 1–1,5 m i popločan sitnim kamenjem; kanal se nastavljao uz južni nasip prema još jednom, užem kanalu na jugozapadu uvale. Od istočnog kraka sačuvan je samo malen dio. Zapornice nisu nađene, pa su njihovu ulogu možda imali otvori na sjeverozapadu solane.
Po načinu gradnje i maloj dubini solana se datira u srednji vijek; vjerojatno je napuštena u 15. st., kad je Mletačka Republika preuzela monopol nad proizvodnjom soli na Jadranu. Drvo koje bi omogućilo užu dataciju nije nađeno, a moguće je da je solana sagrađena na mjestu starije. Ulomci rimskih amfora na nasipu vjerojatno su doneseni s obližnjeg kopna. Na jugozapadnoj obali uvale zračne snimke otkrivaju tlocrt dosad nepoznate građevine s apsidom, možda ranokršćanske crkve.
Uvalu je u listopadu 2018. istražio Institut za pomorsku baštinu Ars Nautica, u sklopu projekta Sveučilišta u Haifi i Hrvatskoga geološkog instituta koji istražuje mogu li potopljene solane poslužiti kao pokazatelj porasta razine mora. Uvala je snimljena diferencijalnim GPS-om, fotogrametrijskim dronom, LiDAR-om i sonarom s bočnim snimanjem, a geološke bušotine na deset mjesta mogle bi pomoći u užoj dataciji.
Istraživanja kroz godine
- 2018. Sustavno rekognosciranje: U listopadu 2018. Institut Ars Nautica pregledao je plitki južni dio uvale u sklopu međunarodnog projekta o solanama kao pokazateljima promjena razine mora. Uvala je snimljena DGPS-om, fotogrametrijskim dronom, LiDAR-om i bočnim sonarom, a ostaci solane dokumentirani su na dubini od 0,3 do 1,5 m: glavni nasip dug oko 190 m, barem tri reda bazena 1,5 × 3 m i zapadni krak s popločanim dovodnim kanalom. Solana je srednjovjekovna i vjerojatno napuštena u 15. st.; na obali se na zračnim snimkama nazire građevina s apsidom, možda ranokršćanska crkva. (Institut za pomorsku baštinu Ars Nautica, voditeljica Maja Grisonic, nadzor doc. dr. sc. Irena Radić Rossi)