Moruzgvin rak samac

Opis

Izgled: Tijelo je crveno-narančaste boje, meki i asimetrični zadak skriva u napuštenoj puževoj ljušturi koju povremeno mijenja za veću. Očne peteljke su robusne, razmjerno kratke i zadebljane na vrhu, naizmjenično prugaste crveno-bijelo, a same oči modrikaste.

Karakteristike: Kliješta i noge prekriveni su sitnim ljuskama obrubljenim dlačicama, s finim valovitim (sinuoznim) poprečnim prugama - za razliku od izraženo bodljikave, "guščje kože" teksture srodnog kosmatog raka samca. Desno kliješte manje je od lijevog, a vrhovi kliješta su crni ili žućkasti.

Posebnost: Rub oklopa (karapaksa) je gladak i zaobljen, za razliku od nazubljenog ruba karapaksa kosmatog raka samca.

Razlikovanje

Od kosmatog raka samca (Dardanus calidus) razlikuje se po nekoliko pouzdanih obilježja: rub oklopa kod D. calidus je nazubljen ("izrezan"), dok je kod moruzgvinog raka samca gladak i zaobljen; očne peteljke D. calidus razmjerno su duge (prelaze vrh rožnice), dok su kod ove vrste kratke i zadebljane; nastavci nogu kod D. calidus gusto su obrasli oštrim bodljama ("guščja koža"), dok su kod moruzgvinog raka samca noge ljuskave, ukrašene finim valovitim prugama bez izraženih bodlji; boja nogu kod D. calidus je ružičasto-crvena, a kod ove vrste narančasto-crvena. Obje vrste dijele sličnu biologiju i često nose istu vrstu morske sase (Calliactis parasitica) na ljušturi, pa boja i prisutnost sase same po sebi nisu pouzdan razlikovni znak - odlučujući su oblik oklopa, duljina očnih peteljki i tekstura nogu.

Stanište

- Dubina: 5-300 m, najčešće dublje od 40 m

- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje

- Podloga: meko, muljevito-pjeskovito dno

- Skrovišta: napuštena puževa ljuštura koju nosi kao pokretno sklonište

Biologija

Prehrana: Strvinar i nekrofag - hrani se ostacima uginulih životinja, a povremeno napada i sitne rakove i ribe.

Razmnožavanje: Ženka nosi oplođena jajašca na zatku dok se ne izlegu planktonske ličinke, koje nakon preobrazbe naseljavaju prvu puževu ljušturu.

Ponašanje: Prema Weinbergu, ljušturu bira vrlo pomnim, upečatljivim ponašanjem; s rastom je povremeno mijenja za veću.

Predatori: Veće ribe, glavonošci i drugi rakovi koji ga love zajedno s ljušturom.

Ekološka uloga

Kao strvinar sudjeluje u čišćenju morskog dna od uginulih organizama. Često na svojoj ljušturi nosi morsku sasu Calliactis parasitica (rjeđe i spužvu Suberites domuncula) u mutualističkom odnosu - sasa mu pruža zaštitu žarnicama, a on joj omogućuje pokretljivost i pristup ostacima hrane. U Jadranu je i cijenjena ješka u ribolovu zbog svoje veličine.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Uz samca europskog (Pagurus prideaux), jedan je od najcjenjenijih rakova samaca u ribolovu na jadranskoj obali, jer naraste do 8 cm.

- Najčešće se ulovi slučajno, kao usputni ulov u kočama i pridnenim mrežama stajaćicama, budući da radije obitava na dubljim mekim dnima.

- Vrlo je široko rasprostranjena vrsta - osim u Sredozemlju i istočnom Atlantiku, nalazi se i u Indo-Pacifiku, sve do Japana, Novog Zelanda i Australije.

- Vrsni naziv "arrosor" latinska je riječ za onoga koji gricka ili glođe, što odgovara njegovu strvinarskom hranjenju, a hrvatski naziv "moruzgvin" dolazi od moruzgve, narodnog imena za morsku sasu koju ovaj rak često nosi na ljušturi.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran i Sredozemlje, sjeveroistočni Atlantik (Biskajski zaljev, Azori), šire kozmopolitska vrsta (Indo-Pacifik)