SEADRIA

Morska sluz

Morska sluz jedna je od najneobičnijih pojava u Jadranu. Nije riječ o jednoj algi ili životinji, nego o sluzavim nakupinama koje slobodno lebde u moru. Izgledaju kao žućkasto-bijela vata, paučina ili poderana zavjesa, a mogu biti duge od nekoliko centimetara do više metara.

Opis

Izgled: Žućkasto-bijele, bjelkaste do sivkaste sluzave nakupine nepravilnog oblika, nalik vati, paučini ili poderanoj zavjesi. Često su povezane dugim nitima i imaju rupe i „repove” koji se rastežu u struji.

Karakteristike: Sluz se sastoji pretežno od polisaharida, dugih lanaca šećera, koje izlučuju mikroskopske alge iz fitoplanktona. Najčešće su to dijatomeje, poput vrste Cylindrotheca closterium, i neki dinoflagelati, poput vrste Gonyaulax fragilis. Na sluz se lijepe bakterije, sitni organizmi i čestice.

Posebnost: Ovo nije vrsta nego prirodna pojava. Ne treba je zamijeniti s mrijestom (npr. jajnim vrpcama puževa ili riba) ni s plutajućim ostacima algi.

Stanište

- Dubina: od površine do dna; nakupine se mogu izdići na površinu ili slegnuti na dno

- Temperatura: pogoduje joj toplo, mirno i jasno raslojeno more, u kasno proljeće i ljeti

- Podloga: slobodno lebdi; kad se slegne, prekriva dno i sjedilačke organizme

Biologija

Prehrana: - (nije organizam; nastaje izlučivanjem mikroalgi).

Razmnožavanje: Kad alge u moru proizvedu više sluzi nego što je bakterije mogu razgraditi, ona se počne lijepiti u pahuljice. One rastu, spajaju se u „oblake” i niti, a ponekad se izdignu do površine ili slegnu na dno. Važan je i poremećen omjer hranjivih tvari u moru, osobito manjak fosfora, zbog kojeg alge višak ugljika izlučuju kao sluz.

Ponašanje: Nakupine se obično raspadnu nakon nekoliko tjedana, kad zapuše jači vjetar, more se izmiješa ili ohladi.

Predatori: - (sluz razgrađuju bakterije).

Ekološka uloga

Morska sluz nije otrovna i nije opasna za kupače, ali stvara brojne probleme: začepljuje ribarske mreže i otežava ribolov, a kad se slegne, prekriva i guši organizme na dnu, osobito gorgonije, spužve i druge sjedilačke vrste. Uz to smanjuje prozirnost mora i smeta turizmu. Zapadna obala Istre, uključujući područje između Bala i Brijuna, nalazi se u sjevernom Jadranu, gdje je pojava najčešća. Zato je posebno važno pratiti je i u blizini zaštićenih područja poput Nacionalnog parka Brijuni.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: - (nije vrsta)

Preporuke: Zabilježiti mjesto, dubinu i datum opažanja; Fotografirati nakupine i stanje organizama na dnu; Prijaviti opažanje znanstvenim institucijama

Zanimljivosti

- Veći događaji u Jadranu zabilježeni su krajem 1980-ih i tijekom 1990-ih, zatim početkom 2000-ih, a izražena pojava praćena je i ljeti 2024. godine.

- Najčešće se javlja u sjevernom Jadranu, koji je plitak i pod snažnim utjecajem rijeke Po.

- Pokazatelj je promjena u moru: zagrijavanja, slabijeg miješanja vodenih slojeva i promjena u dotoku hranjivih tvari.

- Svako opažanje ronilaca s fotografijom, mjestom, dubinom i datumom vrijedan je doprinos razumijevanju ove pojave.

Rasprostranjenost

najčešće sjeverni Jadran (uključujući zapadnu obalu Istre), povremeno srednji Jadran; slične pojave i u drugim morima (npr. Mramorno more)