Obični bobić

Opis

Izgled: Plašt je zaobljen, gotovo jajolik, sa po jednom malom, okruglastom bočnom perajom sa svake strane. Glava nosi dvije krupne oči i osam kraćih krakova te dva duža lovna kraka uvučena kad životinja miruje. Boja tijela je žućkasto-smeđa do crveno-narančasta, uz izraženu sposobnost brze promjene boje i teksture radi kamuflaže.

Karakteristike: Za razliku od prave sipe (rod Sepia), nema unutarnju vapnenastu "sipovinu" - tijelo mu je mekše i okruglastije. Na koži nosi sitne iridescentne točkice koje pod svjetlom fotoaparata poprimaju plavo-zelen sjaj.

Posebnost: Danju se gotovo u potpunosti zakapa u mekano dno, ostavljajući vidljivima samo oči i vrh plašta - ponašanje zabilježeno na sve tri fotografije iz ove serije.

Razlikovanje

Porodica Sepiolidae najraznolikija je porodica glavonožaca u Sredozemlju - u našim vodama i okolnim morima živi petnaestak vrlo sličnih malih vrsta (rodovi Sepietta, Sepiola, Rondeletiola, Neorossia i drugi), gotovo identičnog općeg izgleda: zaobljeno tijelo, krupne oči, sitne bočne peraje i sposobnost brzog zakapanja i promjene boje. Prema stručnoj literaturi (DORIS), pouzdano razlikovanje većine tih vrsta na terenu ili fotografiji praktički nije moguće - zahtijeva pregled građe krakova i položaja prijanjaljki kod spolno zrelih mužjaka, dok je kod ženki nužan uvid u unutarnju kopulacijsku vrećicu, što iziskuje disekciju životinje. Vrsta Sepietta oweniana posebno se lako zamjenjuje sa srodnom vrstom Sepietta neglecta (koju stručnjaci DORIS-a izrijekom navode kao vrstu s kojom se najčešće brka) te s vrstama roda Sepiola, poput vrlo česte sipice Rondeletova (Sepiola rondeletii). Određivanje ove vrste stoga se oslanja na tipičan izgled i ponašanje (zakapanje u mekano dno) te na činjenicu da je S. oweniana jedna od najčešćih i najrasprostranjenijih vrsta roda u Jadranu; pouzdana potvrda na razini vrste zahtijeva pregled znatno detaljnijih obilježja nedostupnih na fotografiji.

Stanište

- Dubina: od površine do 1000 m

- Podloga: meko, muljevito ili pjeskovito dno

- Skrovišta: zakapa se u sediment, izvirujući samo očima

Biologija

Prehrana: Grabežljivac sitnih rakova i drugih malih beskralježnjaka koje hvata lovnim krakovima iz zasjede u sedimentu.

Razmnožavanje: Kao i kod drugih sipica, mužjak ima jedan preinačeni krak (hektokotil) kojim tijekom parenja prenosi spermatofore ženki; ženka jaja pričvršćuje na predmete na dnu. Nakon mriještenja životni vijek je kratak.

Ponašanje: Pretežno noćno aktivan lovac; danju ostaje zakopan u sedimentu, oslanjajući se na kamuflažu i brzu promjenu boje.

Predatori: Veće pridnene ribe i drugi glavonošci.

Ekološka uloga

Kao sitni pridneni grabežljivac, sudjeluje u regulaciji populacija sitnih beskralježnjaka na mekim dnima, a sam je važan izvor hrane za veće pridnene ribe; česta je i gospodarski relevantna usputna lovina u koćarskom ribolovu.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Danju provodi zakopan u sedimentu s izvan samo očima, poput svojevrsne "periskopske" taktike izbjegavanja predatora.

- Za razliku od prave sipe nema unutarnju vapnenastu sipovinu - tijelo joj je mekše i okruglastije, pa je katkad zovu i "sipica".

- Porodica Sepiolidae toliko je raznolika i teško razlučiva da su prije revizije Adolfa Naefa (1912.-1923.) gotovo sve europske sipice bile pogrešno svrstavane pod jednu jedinstvenu vrstu, Sepiola rondeletii.

- Česta je usputna lovina u koćarskom ribolovu i redovito se nalazi na ribarnicama, unatoč sitnoj veličini.

Rasprostranjenost

istočni Atlantik i cijelo Sredozemno more, uklj. Jadran; u Jadranu osobito čest na dubinama iznad 50 m