Sipa
Sepia officinalis Linnaeus, 1758
Sipa je jedan od najinteligentnijih glavonožaca Jadrana, poznata po munjevitim promjenama boje i teksture kože kojima se stapa s okolišem ili komunicira. Vanjska sipina kost, poznata svima s plaže, zapravo je unutarnji, poroznim kalcijem ispunjen kostur ove životinje.
Opis
Izgled: Ovalno, spljošteno tijelo obrubljeno uskom perajom po cijelom rubu, osam kraka i dva duža lovna pipka koja se izbacuju pri lovu.
Karakteristike: Sposobna je gotovo trenutno mijenjati boju i teksturu kože zahvaljujući kromatoforima, koristeći to za kamuflažu i komunikaciju.
Posebnost: Ima jedan od najvećih omjera mozga i tijela među beskralježnjacima te izvrsno razvijen vid, iako je slijepa za boje.
Stanište
- Dubina: 1-200 m
- Temperatura: 12-26°C
- Podloga: pjeskovito, muljevito i kamenito dno, morske livade
- Vegetacija: posidonija i druge morske trave kao stanište i mjesto za mrijest
- Skrovišta: zakopavanje u pijesak, pukotine u stijenama
Biologija
Prehrana: grabežljivac - hrani se ribom, rakovima i drugim mekušcima koje hvata lovnim pipcima.
Razmnožavanje: mrijesti se u proljeće i ljeto; ženka polaže grozdove crnih jaja na podvodnu vegetaciju ili strukture, nakon čega ugiba, a mužjak je često čuva dok polaže jaja. Mlade sipe izlegu se nakon dva do tri mjeseca.
Ponašanje: samotan je i teritorijalan lovac, aktivan danju i noću, koristi kamuflažu i mlaz tinte za obranu.
Predatori: veće ribe, morski psi i dupini love sipe, osobito mlade jedinke.
Ekološka uloga
Kao aktivan predator regulira populacije sitne ribe i rakova, a sama je važan izvor hrane za brojne veće predatore i komercijalno vrijedna vrsta.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: LC (najmanje zabrinjavajuća)
- Hrvatska: komercijalna vrsta, regulirana ribolovom
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Sipina kost koju nalazimo na plaži zapravo je unutarnji porozni kostur koji regulira plovnost.
- Sipe mogu istovremeno prikazati različite uzorke na različitim dijelovima tijela radi komunikacije i kamuflaže.
- Žive svega 1-2 godine, a nakon mrijesta uginu.
- Mlade sipe poput ove izvrsno se kamufliraju na neobičnim podlogama poput žutih cjevastih spužvi - boja i uzorak kože toliko se stope s okolišem da ju je automatski sustav prepoznavanja fotografija u arhivi zabilježio kao "bjelkasti predmet", a ne kao živu životinju.
Rasprostranjenost
vrlo česta po cijelom Jadranu, važna komercijalna vrsta