Čupavi zekan

Opis

Izgled: Tijelo je mekano, zdepasto i ovalno, a cijela površina prekrivena je dugim, razgranatim papilama. Osnovna boja je sivkasto-zelena, maslinasta do smeđa. Po tijelu se pruža gusta crna mreža s bijelim točkicama, žućkastim mrljama i brojnim sitnim plavim ocelama obrubljenima crnim. Na glavi su dva para ticala (rinofori i usna ticala), također obrasla papilama.

Karakteristike: Parapodiji (bočni kožni nabori) srasli su preko leđa i ostavljaju samo mali otvor prema plaštanoj šupljini. Zato ova vrsta, za razliku od morskog zekana (Aplysia fasciata), ne može plivati. Pri uznemiravanju ispušta ljubičastu tekućinu.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Zbog papila i plavih ocela ne može se zamijeniti ni s jednim drugim jadranskim zekanom. Rod Aplysia ima glatku kožu i velike, slobodne parapodije. Dvije srodne vrste, Bursatella ocelligera i Bursatella hirsuta, žive samo u Pacifiku. Molekularnim radovima izdvojene su 2020. godine, pa je u Sredozemlju prisutna samo B. leachii.

Stanište

- Dubina: od zone plime i oseke do oko 10 m, rjeđe dublje

- Temperatura: toplije vode; vjerojatno je ograničava zimska temperatura mora ispod oko 15 °C

- Podloga: pjeskovito i muljevito dno zaklonjenih uvala, laguna, ušća i luka

- Vegetacija: naselja morskih cvjetnica (Cymodocea nodosa, Zostera noltei, posidonija) i livade alge Caulerpa prolifera

- Skrovišta: nema posebnih; zahvaljujući papilama i boji stapa se s obraštajem i detritusom na dnu

Biologija

Prehrana: Biljojed i detritivor. Pase tanke prevlake mikroalgi s površine sedimenta, osobito dijatomeje i cijanobakterije, a uz to i organski detritus te sitne zelene alge.

Razmnožavanje: Dvospolac (hermafrodit). Pri parenju jedinke međusobno izmjenjuju spermu, a nerijetko se spoje i u lance od više životinja. Jaja polaže u dugim, zamršenim vrpcama zelenkaste do ružičasto-ljubičaste boje. Ličinke (veligeri) žive u planktonu oko tri tjedna, a mogu i do tri mjeseca. Razmnožava se gotovo neprekidno i brzo raste.

Ponašanje: Živi pojedinačno ili u gustim nakupinama, osobito kad se na dnu razviju cvjetanja cijanobakterija. Ima dnevni ritam: navečer se okuplja u skupine, a ujutro se razilazi.

Predatori: Malo poznatih predatora, jer ljubičasti sekret i neukusno tkivo odbijaju većinu riba.

Ekološka uloga

Pasenjem prevlaka mikroalgi i cijanobakterija sudjeluje u kruženju tvari na mekom dnu. U Sredozemlju je strana (alohtona) vrsta. Dugo se smatrala lesepsijskim useljenikom iz Crvenog mora, ali genetska istraživanja iz 2018. pokazuju da je sredozemna populacija vjerojatno atlantskog podrijetla i da je ušla kroz Gibraltar ili brodskim balastnim vodama. Utjecaj na jadranske ekosustave nije istražen. Zbog povremeno vrlo gustih populacija i širenja prema hladnijim područjima zanimljiva je vrsta za praćenje stranih vrsta i klimatskih promjena u Jadranu.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Hrvatska: nije na popisu strogo zaštićenih vrsta (Pravilnik, NN 144/13, 73/16); strana vrsta

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Fotografirati i zabilježiti mjesto, dubinu i datum; Prijaviti opažanje (važno za praćenje stranih vrsta); Ne premještati jedinke na druge lokacije

Zanimljivosti

- Papile na tijelu nisu samo ukras: vjerojatno pomažu u disanju, a životinju kamufliraju u busen alge ili nakupinu detritusa.

- Iz ljubičastog sekreta izdvojen je protein nazvan bursatellanin-P, kod kojeg je laboratorijski dokazano djelovanje protiv virusa HIV-a.

- Genetska analiza iz 2018. srušila je dugogodišnju pretpostavku da je u Sredozemlje stigla kroz Sueski kanal: sredozemne jedinke najsličnije su atlantskima.

- U Hrvatskoj je zabilježen od 1986., a novija opažanja, npr. kod Fažane, pokazuju da se u Jadranu dobro održava.

Rasprostranjenost

tople i umjereno tople vode gotovo cijelog svijeta (Atlantik, Karibi, Indo-zapadni Pacifik); u Sredozemlju od 1940. (prvi nalaz uz Izrael), u Jadranu duž talijanske i hrvatske obale (u Hrvatskoj zabilježen od 1986.)