Kalmela
Calmella cavolini (Vérany, 1846)
Kalmela je sićušan golać, rijetko dulji od 1 cm. Ima neprozirno bijelo, vitko tijelo s dugim, glatkim bijelim usnim ticalima i rinoforama. Na leđima nosi skupine narančasto-crvenih nastavaka (cerata) s bijelim vrhovima, koje izlaze iz zajedničkih drški. Endem je Sredozemlja i hrani se hidroidima, osobito rodom Eudendrium. Fotografije iz arhive snimljene su na Velikom Garmenjaku u Parku prirode Telašćica, gdje golać puže po obraslom kamenu, a odmah iza njega se vide bijeli polipi hidroida kojima se hrani.
Opis
Izgled: Tijelo je usko, izduženo i neprozirno bijelo, ponekad s blagim plavkastim sjajem. Usna ticala su duga i vitka, a rinofore glatke, obje bijele. Cerata su u skupinama na zajedničkim drškama, koje mogu biti dvostruko ili trostruko razgranate. Kroz prozirnu stijenku vidi se narančasta do crvena probavna žlijezda, a vrh svakog nastavka je bijel.
Karakteristike: Kroz gotovo prozirnu glavu vide se ljubičaste čeljusne pločice kao crvenkaste mrlje. Kutovi prednjeg dijela stopala su uglati. Prve tri skupine cerata stoje nasuprotno, a stražnje naizmjenično.
Posebnost: Gotovo je identična vrsti Calmella gaditana, od koje se pouzdano razlikuje samo molekularnom analizom. Od prozirne flabeline (Paraflabellina ischitana) i bijele flabeline (Luisella babai) razlikuje se po neprozirno bijelom tijelu i jarko narančasto-crvenim cerata.
Stanište
- Dubina: plitko, do oko 30 m
- Temperatura: umjereni do topli slojevi
- Podloga: zasjenjene stijene i kamenje obrasli algama, spužvama i hidroidima; i na gorgonijama
- Vegetacija: obraštaj sjenovitih algi
- Skrovišta: među hidroidima na kojima se hrani
Biologija
Prehrana: Hrani se hidroidima, osobito rodom Eudendrium (npr. Eudendrium racemosum), a zabilježena je i na Halecium pusillum. Žarne stanice plijena pohranjuje u bijele vrhove cerata (knidosake) i koristi ih za obranu.
Razmnožavanje: Hermafrodit. Jaja polaže u usku spiralnu vrpcu ružičastih jaja, promjera oko 0,1 mm, obično na hidroide kojima se hrani.
Ponašanje: Sporo puže po kolonijama hidroida i obraštaju. Zbog sićušne veličine lako se previdi.
Predatori: Malo poznatih, jer ga štite žarne stanice pohranjene u vrhovima cerata.
Ekološka uloga
Kao specijalizirani grabežljivac hidroida sudjeluje u regulaciji njihovih kolonija na zasjenjenim stjenovitim staništima. Njegova prisutnost ukazuje na bogat obraštaj hidroida i dobro očuvano priobalno stanište.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno (NE)
- Hrvatska: -; nalaz je unutar Parka prirode Telašćica, gdje je priroda zaštićena
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne uznemiravati i ne trgati hidroide; Pazite na peraje pri snimanju uz stijenu; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Duga je tek oko 1 cm, pa je za opažanje potrebno strpljivo pregledavati kolonije hidroida.
- Žarne stanice pojedenih hidroida ne ispaljuju se u golaću, nego ih pohranjuje u bijele vrhove cerata i koristi kao vlastito oružje.
- Endem je Sredozemlja. Većina dosadašnjih nalaza je iz zapadnog Sredozemlja, pa je opažanje u Telašćici vrijedan podatak o rasprostranjenosti u Jadranu.
- Ime vrste odaje počast talijanskom prirodoslovcu Filippu Cavoliniju, ranom istraživaču morskih beskralježnjaka.
Rasprostranjenost
samo Sredozemlje; najviše nalaza u zapadnom dijelu (Španjolska, Francuska), a zabilježena je i u Turskoj; u Jadranu rijetko opažena