Elegantni eolid
Caloria elegans (Alder & Hancock, 1845)
Elegantni eolid sitan je, prozirno-bjelkasti puž goli tankog, izduženog tijela, prepoznatljiv po dugim, blago povijenim rinoforama i pipalima bijelih vrhova te redovima cerata prošaranih tamnim točkicama. Ime "elegans" duguje vitkom, gotovo prozirnom izgledu tijela.
Opis
Izgled: Prozirno-bjelkasto, izduženo tijelo sa svijetlom uzdužnom prugom po stopalu; vrhovi rinofora i usnih pipala bijeli su, a rinofore su blago povijene.
Karakteristike: Cerata su raspoređena u kose redove, s tamnom prugom pri kraju probavne žlijezde i svjetlijim prstenom koji djelomično prekriva žarnu vrećicu (knidosak); boja se kreće od ružičaste i kremaste do smeđe, narančaste ili crvene, ovisno o populaciji.
Posebnost: Kao i drugi eolidni golaći, iz progutanih hidroidnih žarnih stanica gradi vlastitu kemijsku obranu pohranjenu u vrhovima cerata.
Stanište
- Dubina: plitko podlitoralno područje
- Temperatura: umjereni do topli slojevi Jadrana
- Podloga: kamenito dno obraslo hidroidima
- Vegetacija: kolonije hidroidnih polipa
- Skrovišta: među hidroidima kojima se hrani
Biologija
Prehrana: Hrani se hidroidnim polipima, iz kojih preuzima žarne stanice za vlastitu obranu.
Razmnožavanje: Hermafrodit, polaže vrpce jajašaca na podlogu blizu kolonija hidroida kojima se hrani.
Ponašanje: Sporo puže po hidroidnim kolonijama, dobro kamuflirano zahvaljujući gotovo prozirnom tijelu.
Predatori: Rijetki, zahvaljujući kleptokniđnoj (posuđenoj) kemijskoj obrani preuzetoj od hidroida.
Ekološka uloga
Kao specijalizirani predator hidroidnih polipa sudjeluje u kontroli njihovih populacija na kamenitim staništima.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Hrvatska: nije zaštićena vrsta
- EU: nema posebnog statusa
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Gotovo prozirno tijelo s bijelim vrhovima rinofora i pipala čini ga suptilno kamufliranim među hidroidima.
- Iz žarnih stanica progutanih hidroida gradi vlastitu kemijsku obranu pohranjenu na vrhovima cerata.
- Sredozemni primjerci znatno su sitniji od onih s britanskih obala, rijetko prelaze 20 mm.
- Vrlo je sličan vrsti Facelina quatrefagesi, s kojom je dugo bio poistovjećivan kao ista vrsta.
Rasprostranjenost
europske obale od Britanskog otočja do Sredozemlja, Kanarski otoci, Azori, Madeira; zabilježena i u Jadranu