Crvenopapilasti golać
Diaphorodoris papillata Portmann & Sandmeier, 1960
Crvenopapilasti golać sićušni je golać, dug tek oko centimetar, prepoznatljiv po bijelom, prozirnom tijelu, žutom rubu plašta i crvenim do narančastim prstolikim papilama na leđima. Rinofori su bijeli i prugasti (lamelirani). Živi u Sredozemnom moru, a navodi se i za Jadran.
Opis
Izgled: Maleno tijelo je bijelo i poluprozirno, s tankim žutim rubom plašta. Na leđima i uz rub nose se tanke, prstolike crvene do narančaste papile različite veličine, koje se mogu granati. Rinofori su bijeli, s 12 do 14 lamela. Škrge su građene od oko pet poluprozirnih bijelih listića. Stopalo je bijelo i završava repom.
Karakteristike: Papile su na fotografijama vrlo upadljive naspram bijelog tijela i tamne podloge. Pod binokularom se na leđima vidi fin bjelkasti točkasti uzorak.
Razlikovanje od sličnih vrsta: Najsličniji je Diaphorodoris luteocincta, koji također ima bijelo tijelo i žuto obrubljen plašt, ali nema crvene papile, a zapažen je i jači uzorak na leđima. Treća srodna vrsta, Diaphorodoris alba, bijela je bez crvenih papila.
Stanište
- Dubina: plitko do oko 30 m (zabilježena od 3 do 28 m)
- Podloga: slabije osvijetljene stijene obrasle algama i sesilnim beskralježnjacima; navodi se i među posidonijom te ispod kamenja
- Hrana: mahovnjaci
- Skrovišta: sitna veličina i bijela boja otežavaju uočavanje; često dijeli stanište sa srodnom vrstom D. luteocincta, od koje je rjeđa
Biologija
Prehrana: Hrani se mahovnjacima; kao plijen se navodi vrsta Smittoidea reticulata.
Razmnožavanje: Dvospolac (hermafrodit), kao i svi golaći. U Sredozemlju je zabilježeno parenje s vrstom Diaphorodoris alba; pretpostavlja se da takvo parenje ne daje održivo potomstvo jer hibridi nisu opaženi. Podaci o jajima i životnom ciklusu nisu pronađeni.
Ponašanje: Sporo puže po podlozi. Zbog sitne veličine rijetko se uoči bez ciljane potrage.
Predatori: Nema pouzdanih podataka.
Ekološka uloga
Kao potrošač mahovnjaka sudjeluje u kontroli njihovih kolonija na stijenama. Zbog male veličine i skrovitog načina života slabo je istražena; svaki dobro dokumentiran nalaz s fotografijom doprinosi poznavanju rasprostranjenosti ove vrste u Jadranu.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Hrvatska: nije na popisu strogo zaštićenih vrsta
- EU: nema posebnog statusa
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Fotografirati iz razumne udaljenosti; Prijaviti opažanje (mjesto, dubina, datum)
Zanimljivosti
- Duga je tek oko centimetar, a crvene papile čine je jednom od upadljivijih sitnih golaća na stijenama.
- Opisana je tek 1960. kod Napulja i na francuskoj obali Sredozemlja; na Kanarskim otocima prvi put je zabilježena 2016.
- Parenje s vrstom Diaphorodoris alba zabilježeno je u Sredozemlju, ali potomci hibrida nisu opaženi.
- Na fotografijama s otoka Iža sjedi na tamnoj spužvi, no spužva nije njezina hrana: hrani se mahovnjacima.
Rasprostranjenost
Sredozemno more (opisana kod Napulja te Villefranche-sur-Mera i Banyuls-sur-Mera) i atlantska obala Iberijskog poluotoka; navodi se od Gibraltarskog tjesnaca do Izraela, u novije vrijeme i s Kanarskih otoka; u Jadranu zabilježena u Hrvatskoj (fotografije s otoka Iža, 2016.)