Nebeski golać
Felimare orsinii (Vérany, 1846)
Nebeski golać sitna je, ali izrazito upadljiva golaća intenzivne, gotovo električno plave boje, s finom bijelom uzdužnom prugom preko leđa i jednolično plavim, prstenasto oblikovanim rinoforima i perastom škržnom kitom. Najčešće se nalazi na tamnim, masivnim spužvama kojima se hrani, a zbog sitnoće i sličnosti sa srodnim vrstama često prolazi neopaženo.
Opis
Izgled: Sitno, blago grbavo tijelo intenzivne plave boje. Preko leđa, između rinofora i škržne kite, proteže se fina bijela uzdužna crta, a rub plašta prati druga, tanja bijela ili žućkasta linija. Bokovi su plavi, sa žutom ili bijelom crtom uz svaku stranu noge.
Karakteristike: Rinofori i škržna kita jednolično su plavi (bez drugih boja), rinofori su prstenasto građeni (lamelirani), a škržna je kita perasta.
Posebnost: Najpouzdaniji znak za prepoznavanje ove vrste, vidljiv tek izbliza ili na uvećanju, sitne su bradavičaste izrasline (veruke) po površini plašta.
Razlikovanje
Nebeski golać lako se zamjenjuje s nešto krupnijom srodnom vrstom Felimare tricolor, iako sličnost pri pomnijem promatranju nije upečatljiva - zabuna između ove dvije vrste vrlo je česta u vodičima i na internetu, uključujući i u stručnoj literaturi prije revizije roda 1996. godine. Ključni razlikovni znakovi F. orsinii jesu: jednolično plavi rinofori i škržna kita (bez ikakve druge boje na njima), fina bijela crta između rinofora i škrge te sitne bradavičaste izrasline na plaštu, najpouzdanije vidljive na uvećanju. Također je moguća zamjena i s drugim plavim vrstama roda Felimare prisutnim u Jadranu, poput vrste Felimare picta (oslikana golaća), koja je znatno krupnija (do 12 cm) i ima gustu mrežu žutih pruga i točkica na plaštu.
Stanište
- Dubina: 5-40 m
- Temperatura: 14-25°C
- Podloga: kamenito dno, zidovi, u blizini tamnih masivnih spužvi
- Vegetacija: povremeno i u livadama posidonije
- Skrovišta: ne skriva se posebno - obično izložen na spužvi domaćinu
Biologija
Prehrana: Hrani se tamnim, masivnim spužvama (najčešće rodova Sarcotragus/Scalarispongia i Ircinia), stružući njihovo tkivo radulom; zabilježen je i na spužvama rodova Dysidea i Petrosia.
Razmnožavanje: Hermafrodit je; parenje se odvija u položaju "glava uz rep" radi razmjene spolnih stanica kroz bočno smješten spolni otvor. U proljeće (najčešće lipanj) polaže sitne, polumjesečaste vrpce jaja s dva reda jajašaca na spužvi domaćinu. Razvoj je izravan, a mladunčad je već pri izlijeganju jednolično plave boje.
Ponašanje: Često se nalazi u skupinama na istoj spužvi hraniteljici; danju je aktivan i lako uočljiv na tamnoj podlozi spužve.
Predatori: Malo prirodnih predatora - u obrani izlučuje otrovnu sluz.
Ekološka uloga
Kao specijalizirani predator tamnih masivnih spužvi sudjeluje u prirodnoj regulaciji njihove gustoće na stjenovitim staništima. Relativno je čest u zapadnom Sredozemlju, no zbog sitnoće (do 20 mm) i lakoće zamjene sa srodnim vrstama vjerojatno je u Jadranu podzabilježen.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno (NE)
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Rodovsko ime "Felimare" skovale su brazilske malakologinje Eveline i Ernst Marcus spajanjem latinskih riječi "felis" (mačka) i "mare" (more) - doslovno "morska mačka", navodno zbog Evelineine ljubavi prema mačkama.
- Naziv "orsinii" vjerojatno je posvećen osobi prezimena Orsini, no točno podrijetlo nije zabilježeno.
- Zbog čestih zabuna sa srodnom vrstom Felimare tricolor, mnogi stariji vodiči i fotografije na internetu pogrešno označavaju jednu vrstu imenom druge.
- Mladunčad se izlegne već jednolično plave boje, jednako kao i odrasle jedinke.
Rasprostranjenost
endem Sredozemlja, zabilježen u cijelom bazenu od Egejskog mora do Gibraltara; rijetki nalazi i u Gibraltarskom tjesnacu te uz kantabrijsku obalu Španjolske