Trobojni golać

Opis

Izgled: Plavo tijelo sa žuto-narančastim rubom plašta i bijelo-žutom uzdužnom linijom od rinofora do škrga; uz tu liniju s obje strane nižu se tirkizne okrugle do izdužene pjege; bokove obrubЉuje bjelkasto-žuta traka koja tvori prsten oko spolnog otvora.

Karakteristike: Rinofore imaju 20-25 tamnoplavih lamela sa svjetlijim vrhom; škrge broje 8-10 tamnoplavih listića s bež-bijelom osi.

Posebnost: Lako se zamjenjuje sa srodnom vrstom Felimare orsinii ("Nebeski golać"), pa mnogi stariji vodiči i internetske fotografije pogrešno miješaju te dvije vrste.

Stanište

- Dubina: od plimne zone do preko 100 m

- Temperatura: umjerene do tople vode

- Podloga: kamenito dno i vertikalne stijene bogate algama i beskralježnjacima

- Skrovišta: često ispod kamenja

Biologija

Prehrana: Hrani se spužvama roda Dysidea (npr. Dysidea avara, D. fragilis).

Razmnožavanje: Istovremeni hermafrodit, kao i svi golaći; polaže spiralne trake jajašaca pričvršćene na podlogu.

Ponašanje: Spor, danju se često skriva ispod kamenja.

Predatori: Rijetki - ima 2-5 obrambenih žlijezda na stražnjem rubu plašta koje pri uznemirenju ispuštaju sekundarne metabolite (npr. seskviterpenoide poput longifolina) preuzete iz spužava kojima se hrani, kao kemijsku obranu.

Ekološka uloga

Kao grabežljivac spužava sudjeluje u regulaciji njihovih populacija na kamenitom dnu, a svojim upadljivim bojama dio je vizualno prepoznatljive zajednice golaća jadranskog kamenitog infralitorala.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Vrsta je prvi put opisana upravo iz Bonifacijskog tjesnaca i Jadranskog mora, pa Jadran ima posebno mjesto u njezinoj taksonomskoj povijesti.

- Lako se zamjenjuje s vrstom Felimare orsinii ("Nebeski golać") - mnogi stariji vodiči i internetske fotografije miješaju ove dvije vrste.

- Boja i uzorak mogu značajno varirati između jedinki i regija.

Rasprostranjenost

zapadno Sredozemlje do istočnog Atlantika (Francuska, Azori, Madeira, Kanarski otoci); prvi put opisan iz Bonifacijskog tjesnaca i Jadranskog mora