Ljubičastorubi mjehuraš
Lamprohaminoea ovalis (Pease, 1868)
Ljubičastorubi mjehuraš sitan je morski puž prozirno-bjelkastog tijela s upadljivim ljubičasto-plavim linijama uz rub oplaštja, po čemu je i dobio ime. Izvorno vrsta iz Indo-Pacifika, u Sredozemlje je unesena Sueskim kanalom, a u Jadranu je prvi put zabilježena 2016. godine kod Splita - otad je i dalje vrlo rijedak, gotovo senzacionalan nalaz za ronioce.
Opis
Izgled: Sitan, ovalan puž prozirno-bjelkaste boje tijela s tankim, punim ili točkastim ljubičasto-plavim linijama uz rubove glavenog štita, parapodija i oplaštja; ponekad su prisutne i žućkaste okrugle mrlje. Unutarnja kućica je ovalna, glatka i gotovo prozirna.
Karakteristike: U Sredozemlju se gotovo isključivo susreće takozvani "ljubičasti morfotip" (nekoć opisivan kao zasebna vrsta Lamprohaminoea cyanomarginata), po kojem je vrsta dobila i svoj hrvatski naziv.
Posebnost: Upravo je upadljiv ljubičasto-plavi rub tijela glavna značajka po kojoj se u Sredozemlju razlikuje od svih ostalih vrsta istog roda.
Stanište
- Dubina: 5-30 m
- Temperatura: umjereni do topli slojevi Jadrana
- Podloga: kamenito dno obraslo algama
- Vegetacija: alge obraštajuće stijene, ponekad pjeskovito dno s algama
Biologija
Prehrana: Vjerojatno se hrani dijatomejama i končastim algama, kao i druge vrste iz istog roda.
Razmnožavanje: Polaže prozirnu vrpcu s bjelkastim kapsulama jaja, spiralno položenu na podlogu.
Ponašanje: U Sredozemlju je uglavnom noćno aktivna vrsta; zabilježeno je zanimljivo ponašanje parenja u kojem jedan primjerak polako slijedi trag drugoga.
Predatori: Sadrži tvari s dokazanim odvraćajućim (deterentnim) učinkom na potencijalne grabežljivce.
Ekološka uloga
Kao nedavno unesena vrsta u Sredozemlju, njezin utjecaj na autohtone zajednice još nije dobro istražen; u Jadranu je zasad toliko rijetka da ne predstavlja poznatu prijetnju, no njezino praćenje važno je za razumijevanje širenja unesenih vrsta morem.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Hrvatska: strana/unesena vrsta - nije zaštićena
- EU: nije na EU popisu invazivnih vrsta (stanje 2026.)
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje nadležnom institutu
Zanimljivosti
- Izvorno je opisana 1868. s otoka Tahitija, a u Sredozemlje je stigla najvjerojatnije Sueskim kanalom.
- Prvi zabilježeni nalaz za cijeli Jadran bio je na plaži Kašjuni u Splitu 2016. godine - otad je i dalje jedan od najrjeđih morskih puževa koje ronioci mogu zateći.
- Naziv "Cijanomarginata", pod kojim je i danas mnogi ronioci prepoznaju, potječe od starijeg znanstvenog imena koje je opisivalo baš ovaj ljubičasti morfotip.
- Znanstvena istraživanja pronašla su u njezinu tkivu toksične spojeve koji je štite od predatora.
- U Sredozemlje je prvi put stigla 2001. godine u Grčkoj, a širenje prema sjeveru (do sjevernog Jadrana i Ligurskog mora) znanstvenici izravno povezuju sa zagrijavanjem mora - u najhladnijim dijelovima Sredozemlja (prosječna temperatura mora oko 18°C ili niža) vrsta se još nije proširila.
Rasprostranjenost
izvorno Indo-Pacifik; unesena u Sredozemlje (Grčka, Turska, Malta, Italija, Španjolska); u Jadranu prvi put zabilježena 2016. kod Splita, otad tek povremeni nalazi (Split, Brač, Kaštelanski zaljev, Dugi otok, Komiža)