Kukuljičasti golać
Melibe viridis (Kelaart, 1858)
Kukuljičasti golać neobičan je golać bez škrga na leđima: umjesto njih ima velike, plosnate, resama obrubljene izrasline (cerate) i golem usni veo u obliku kukuljice kojim hvata sitne rakove. Tijelo mu je prozirno do smećkasto, s tamnosmeđim mrljama i bijelim točkicama. U Jadranu je strana (alohtona) vrsta indopacifičkog podrijetla, a u starijoj literaturi vodi se i pod imenom Melibe fimbriata.
Opis
Izgled: Tijelo je izduženo, bočno donekle spljošteno, prozirno do bež-smećkaste boje, s grbom u srčanom području. Po leđima i izraslinama razasute su tamnosmeđe mrlje i sitne bijele točkice, a izrasline imaju zaobljene izbočine (tuberkule). S obje strane leđa nalazi se niz velikih plosnatih cerata koje služe za disanje; ponekad su tamnije od tijela, katkad s narančastim vrhom. Na prednjem kraju je golem usni veo (kukuljica) s nekoliko redova papila, a rinofori imaju više lamela.
Karakteristike: Nema radule, nego par hitinskih čeljusti. Usni veo širi poput mreže i njime hvata sitne rakove. U Jadranu boja varira od zlatno-žute i maslinastozelene do prozirno-bež, što ovisi o podlozi i stanju životinje.
Razlikovanje od sličnih vrsta: Unutar roda Melibe u svijetu razlikuje se po tuberkulama na ceratama i glatkoj unutrašnjosti usne mase. Drugih golaća s kukuljicom u Jadranu nema, pa se uz usni veo i plosnate cerate teško zamijeni.
Stanište
- Dubina: plitko, do oko 20 m (nalazi s Malte s 18-20 m)
- Podloga: pjeskovito i muljevito dno
- Vegetacija: viđena među listovima morskih cvjetnica
- Skrovišta: nema posebnih; boja je stapa s podlogom i obraštajem
Biologija
Prehrana: Grabežljivac. Hrani se sitnim rakovima (u tropskim su vodama zabilježeni rakovi i rakovi samci), koje hvata usnim velom poput mreže.
Razmnožavanje: Dvospolac (hermafrodit). Jaja polaže u bijelim, pahuljastim, valovito naboranim vrpcama; polaganje je zabilježeno u Arbanasima u večernjim satima (listopad 2021.).
Ponašanje: Aktivan je i noću; polaganje jaja zabilježeno je oko 21 sat. Jedinke se zadržavaju na dnu među cvjetnicama.
Ekološka uloga
U Sredozemlju je strana (alohtona) vrsta, vjerojatno lesepsijski useljenik iz Crvenog mora koji je kroz Sueski kanal stigao u istočno Sredozemlje. Kao grabežljivac sitnih rakova dio je hranidbenih mreža plitkog mekog dna. Utjecaj na jadranske zajednice nije istražen; vrsta je zanimljiva za praćenje stranih vrsta.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno (NE)
- Hrvatska: nije na popisu strogo zaštićenih vrsta; strana vrsta
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Fotografirati i zabilježiti mjesto, dubinu i datum; Prijaviti opažanje (važno za praćenje stranih vrsta); Ne premještati jedinke na druge lokacije
Zanimljivosti
- Usni veo služi kao mreža: golać ga naglo zatvori oko sitnog plijena, najčešće rakova.
- Melibe fimbriata, naziv pod kojim je vrsta prvi put zabilježena u Jadranu 2001., danas se smatra sinonimom vrste Melibe viridis.
- Nema radulu, ali ima par hitinskih čeljusti.
Rasprostranjenost
Indijski i zapadni Pacifik (Mozambik, Šri Lanka, Vijetnam, Japan, Filipini, Australija); u Sredozemlju strana vrsta, zabilježena u Grčkoj, Turskoj, na Cipru, Malti, u Italiji i Tunisu, a u Jadranu uz hrvatsku i crnogorsku obalu. U Jadranu je prvi put zabilježena u listopadu 2001. u uvali Stari Grad na Hvaru (pod imenom Melibe fimbriata); zabilježena je i kod Arbanasa kraj Zadra i na Ugljanu (punta Japlenička).