Puž dalmatiner

Opis

Izgled: Spljošteno, ovalno tijelo bijele boje s krupnim, nepravilnim crnim pjegama; plašt je posut sitnim bradavicama i iglicama pa je na dodir hrapav.

Karakteristike: Ticala (rinofori) su neupadljiva, gotovo neprimjetna među pjegama na leđima.

Posebnost: Zbog karakteristične boje i oblika teško ga je zamijeniti s drugom vrstom; udio crnih pjega na plaštu blago raste od zapadnog prema istočnom Sredozemlju.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Za razliku od srodne vrste Jorunna tomentosa, koja ima sitnije, nejasnije pjege i baršunasto naboran plašt, puž dalmatiner ima krupne, oštro omeđene crne pjege na glatkijoj, tek sitno zrnatoj površini.

Stanište

- Dubina: 5-50 m

- Temperatura: 13-24°C

- Podloga: stjenovito dno

- Skrovišta: najčešće se nalazi na spužvama roda Petrosia (sivkasto-ljubičasta) i Haliclona/Reniera (narančasta) kojima se hrani

Biologija

Prehrana: hrani se gotovo isključivo spužvama Petrosia ficiformis i Haliclona (Reniera) fulva, struganjem tkiva radulom; premda mu je Haliclona fulva očito draža, zbog veće brojnosti Petrosia ficiformis čini veći dio njegove prehrane.

Razmnožavanje: Hermafrodit je - obje jedinke pri parenju istodobno djeluju i kao mužjak i kao ženka. Mrijesti se uglavnom ljeti, u ciklusima od nekoliko dana mriještenja i potom stanke od dva do tri tjedna, polažući spiralne bjelkasto-žućkaste vrpce jajašaca (promjera oko 4-5 cm) pričvršćene za podlogu.

Ponašanje: spor i miroljubiv, velik dio vremena provodi mirujući na spužvi domaćinu; unatoč izloženosti na otvorenom gotovo se ne skriva, oslanjajući se na svoju obranu umjesto na prikrivanje.

Predatori: Rijetki. Obrana se temelji prvenstveno na vapnenačkim iglicama u plaštu i upozoravajućem (aposematskom) obojenju, a ne na otrovnim izlučevinama - sluz plašta ima neutralan pH. Iz spužvi hraniteljica u probavnoj žlijezdi nakuplja prirodne spojeve (fulvinolski poliacetileni), čija obrambena uloga još nije posve razjašnjena; pri ugrozi sposoban je odbaciti dio ruba plašta (autotomija).

Ekološka uloga

Kao specijalizirani predator spužve Petrosia ficiformis sudjeluje u regulaciji njezine populacije na stjenovitim staništima Jadrana.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv 'dalmatiner' dobio je po bijelom tijelu s crnim pjegama, nalik poznatoj pasmini psa; latinski 'atromaculata' doslovno znači 'crno pjegava'.

- Hrani se spužvama Petrosia ficiformis i Haliclona fulva, na kojima često i boravi.

- Karakterističan uzorak čini ga jednim od najlakše prepoznatljivih golaća Jadrana.

- Bio je motiv hrvatske poštanske marke iz serije 'Hrvatsko podmorje III' (2019.), gdje je službeno nazvan pjegavi stražnjoškržnjak.

- Iako je vrsta vrlo česta, njezinu vrpcu jajašaca u prirodi rijetko tko uspije fotografski zabilježiti.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran i cijelo Sredozemlje, gdje je jedna od najpoznatijih vrsta golaća; zabilježen i u istočnom Atlantiku (Portugal, baskijska obala, Kanarski otoci, Madeira, Azori)