Kornjačasti golać

Opis

Izgled: Tijelo je ovalno do gotovo kružno, kupolasto izbočeno, s velikim plaštem koji prekriva cijelo stopalo pa ono najčešće nije vidljivo. Boja izrazito varira - od žuto-oker i narančaste do crveno-ljubičaste i tamne smeđkasto-ljubičaste. Rub plašta često je tanak i valovit, s uočljivim trokutastim udubljenjem na prednjem dijelu. Plašt prekrivaju mnogobrojne poligonalne izbočine (epidermalne pločice), svaka s konusnim tuberkulom - veći tuberkuli simetrično su raspoređeni u središnjem dijelu, a manji prema rubovima. Pločice su obrubljene bijelom, ružičastom, ljubičastom ili tamnoljubičastom linijom. Cjelokupni raspored, oblik i tekstura tuberkula podsjećaju na oklop kornjače, po čemu je vrsta dobila i znanstveni i hrvatski naziv.

Karakteristike: Dva duga rinofora, pri osnovi blago zadebljana i cjevastog oblika, nalaze se na prednjem dijelu tijela; životinja ih uvlači u slučaju opasnosti. Škrge su, kao kod svih pleurobranha, smještene na desnoj strani tijela između ruba plašta i stopala te su dvostruke, s 18 do 30 lamela sa svake strane osovine, uglavnom skrivene ispod plašta. U tkivu je još uvijek prisutan trag primitivne unutarnje ljušture u obliku tanke pločice. Vrsta je izrazito noćna - danju se skriva u pukotinama i špiljama, a aktivna je i vidljiva uglavnom noću.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Prema DORIS-u, kombinacija velike veličine i karakterističnih poligonalnih pločica s tuberkulima praktički ne ostavlja mjesta zabuni s drugim puževima golaćima. Ipak, unutar iste porodice (Pleurobranchidae) postoji nekoliko srodnih vrsta koje bi se teoretski mogle zamijeniti pri površnom promatranju: Pleurobranchus membranaceus znatno je manji (do 12 cm, obično 6-7 cm), narančasto-smeđkast s mnogobrojnim sitnim, uvlačivim čunjastim tuberkulima bez poligonalnih pločica te dobro vidljivim dugim "repom" (stopalom) - u Sredozemlju je rijedak, mnogo češći u sjeveroistočnom Atlantiku. Pleurobranchaea meckeli (do 10 cm) ima gladak, sivo-bež plašt s tamnijom mrežastom šarom i širokim čeonim velom između rinofora, bez traga unutarnje ljušture. Vrste roda Berthella (npr. B. plumula, do 2,5 cm) i Berthellina edwardsi znatno su manje, glatkog plašta bez izražene teksture. Naposljetku, blisko srodna, no toplovodna indopacifička vrsta Pleurobranchus forskalii (do 30 cm, vinsko-crvene boje s bijelim polukružnim šarama) povremeno se pojavljuje u istočnom Sredozemlju kao lesepsijski useljenik kroz Sueski kanal, no razlikuje se uzorkom (polukružne pjege umjesto poligonalnih pločica) i dosad nije zabilježena u Jadranu.

Hrvatski naziv: Ustaljeni hrvatski naziv za ovu vrstu ne postoji. Naziv "kornjačasti golać" opisni je prijevod imena koje se gotovo istoznačno koristi u više jezika: engleski "Turtle snail", francuski "Pleurobranche-tortue", talijanski "Lumacone tartaruga"/"pleurobranco testuggine", španjolski "Babosa tortuga" i njemački "Schildkrötenschnecke" - svi doslovno znače "kornjačasti puž/golać", što odgovara i podrijetlu samog znanstvenog naziva (testudinarius, od lat. testudo = kornjača).

Stanište

- Dubina: obično dublje od 10 m, zabilježen u rasponu 0-45 m

- Temperatura: umjereni do topli slojevi Jadrana

- Podloga: kamenito-pjeskovito do muljevito dno, koraligenske zajednice, podmorske špilje i pukotine

- Vegetacija: livade posidonije (Posidonia oceanica) i cistozire, dna obrasla algama

- Skrovišta: pukotine i špilje u kojima se danju skriva

Biologija

Prehrana: Hrani se prvenstveno kolonijalnim plaštenjacima (ascidijama); analiza sadržaja želuca pokazala je i ostatke školjkaša (npr. Musculus subpictus) te ulomaka algi.

Razmnožavanje: Hermafrodit; jaja odlaže isključivo ljeti (lipanj-rujan) u obliku bijele, valovite vrpce pričvršćene za podlogu samo jednim rubom, dužine i preko 10 cm, koja neposredno prije izlijeganja poprima ružičastu boju. Vjerojatno ima jednogodišnji ili dvogodišnji životni ciklus (tzv. K-strategija povezana s velikom veličinom i strogo sezonskim razmnožavanjem) - točno trajanje ciklusa znanstveno još nije razjašnjeno.

Ponašanje: Izrazito noćna vrsta - danju se gotovo isključivo skriva u pukotinama i špiljama, a aktivna je i vidljiva uglavnom noću, kada slobodno puže po otvorenim površinama dna.

Predatori: Plašt izlučuje sluz s toksičnim alkoholom (testudinariolom) koji odvraća predatore, pa odrasle jedinke uglavnom nemaju prirodnih neprijatelja. Istraživanja na Siciliji ipak su zabilježila jedinke s ožiljcima i ozljedama pred kraj životnog ciklusa - pretpostavlja se da starije životinje gube sposobnost lučenja obrambenog sekreta te postaju ranjive na napade sitnih riba i rakova. Mnogočetinaš Hermodice carunculata ("vatreni crv") dokumentirano se hrani njegovim odloženim jajašcima.

Ekološka uloga

Kao specijalizirani predator kolonijalnih plaštenjaka, sudjeluje u regulaciji njihovih populacija na raznolikim dnima. Zbog velike veličine i upečatljivog izgleda jedan je od najkarakterističnijih i najlakše prepoznatljivih heterobranha Sredozemnog mora i Jadrana.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Hrvatska: nije zaštićena vrsta

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Znanstveni naziv testudinarius (od lat. testudo = kornjača) i hrvatski opisni naziv odnose se na izgled plašta prekrivenog poligonalnim pločicama s tuberkulima, koji podsjeća na oklop kornjače.

- Izrazito je noćna vrsta - danju se gotovo nikad ne susreće izvan pukotina i špilja, dok se noću može promatrati kako slobodno puže po otvorenom dnu.

- Plašt izlučuje sluz koja sadrži testudinariol, alkoholni spoj toksičan za ribe, čime se životinja štiti od predatora.

- Uz dužinu do 20 cm, ubraja se među najveće heterobranhe (puževe golaće u širem smislu) cijelog Sredozemnog mora.

Rasprostranjenost

Sredozemno more (uključujući Jadran) i Makaronezija (Kanarski otoci, Azori, Madeira, otoci Selvagens)