Žutuga (žutulja, viža)

Opis

Izgled: Glava je stopljena s prsnim perajama u plosnatu ploču romboidnog oblika, nešto širu nego dužu, sa zaobljenim vanjskim kutovima. Leđna strana je sivkasta, smeđkasta ili maslinasto-zelenkasta, bez upadljivih šara. Trbušna strana je bijela s tamnijim rubom peraja. Rep je tanak, poput biča, oko 1,5 puta dulji od ploče, s kožnim naborom na donjoj strani.

Karakteristike: Na gornjoj strani repa nosi jednu ili dvije duge, harpunasto nazubljene bodlje (do oko 35 cm) povezane s otrovnim žlijezdama. Starije jedinke mogu imati koštane kvržice duž sredine leđa. Iza očiju se nalaze štrcala, veća od očiju, kroz koja udiše vodu dok leži ukopana.

Posebnost: Od srodnih vrsta razlikuje se po glatkom tijelu bez trnova i bijeloj trbušnoj strani s tamnim rubom. Leptirica (Gymnura altavela) ima znatno širu ploču i vrlo kratak rep, a golub (Myliobatis aquila) ima istaknutu glavu. Ljubičasta žutulja (Pteroplatytrygon violacea) je tamna i s donje strane. Velika žutulja (Bathytoshia lata) mnogo je krupnija i ima trnovit rep, pa se sa sigurnošću razlikuje tek pogledom na leđnu stranu i rep.

Stanište

- Dubina: 5-60 m, rjeđe do 200 m

- Temperatura: umjereni do topli slojevi; podnosi i nižu slanost (ušća, lagune)

- Podloga: pjeskovito i muljevito-pjeskovito dno, često uz rub stjenovitih područja

- Vegetacija: rubovi livada morskih cvjetnica

- Skrovišta: danju ukopana u pijesak, vidljive su samo oči i štrcala

Biologija

Prehrana: Lovi pridnene organizme, uglavnom rakove (osobito kozice), a zatim školjkaše, puževe, glavonošce, mnogočetinaše i sitne ribe. Plijen otkriva elektroreceptorima i otkopava ga mlazom vode iz usta.

Razmnožavanje: Živorodna (aplacentalno živorodna) vrsta. Zametke hrani žumanjkom i „materničnim mlijekom” koje luči stijenka maternice. Skotnost traje oko četiri mjeseca, a ženka okoti 4-9 mladih dvaput godišnje, od svibnja do rujna. Mladi pri rođenju imaju oko 8 cm širine ploče.

Ponašanje: Danju uglavnom miruje ukopana na dnu, a noću je aktivna i lovi. Nije agresivna. Bodljom se brani samo kad je netko nagazi ili uhvati.

Predatori: Veliki morski psi i veće ribe grabljivice; najveća prijetnja je čovjek, koji je lovi kao prilov pri koćarenju, mrežama i parangalima.

Ekološka uloga

Kao grabežljivac pridnenih beskralježnjaka, osobito rakova, sudjeluje u regulaciji njihovih populacija. Pri traženju hrane kopa i premeće sediment pa pridonosi njegovu prozračivanju. Kao spororastuća vrsta s malim brojem mladih vrlo je osjetljiva na prelov, pa je dobar pokazatelj pritiska ribolova na pridnene zajednice.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: VU (osjetljiva vrsta), populacija u padu

- Hrvatska: strogo zaštićena vrsta (Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, NN 144/13, 73/16); Crvena knjiga RH: VU

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati i ne hvatati; Ne uznemiravati jedinke ukopane u pijesak; Ulovljenu jedinku (prilov) odmah žive vratiti u more; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Bodlja na repu može narasti do oko 35 cm. Ubod je izrazito bolan, a otrov je termolabilan, pa bol ublažava namakanje ozlijeđenog mjesta u vrućoj vodi i hitna liječnička pomoć.

- Poznata je od antike: Grci su je zvali „trygon”, a Rimljani „pastinaca”, odakle potječe i njezin latinski naziv.

- Unatoč nekadašnjoj brojnosti, populacije u Sredozemlju i Atlantiku opadaju, pa je na svjetskoj razini procijenjena kao osjetljiva vrsta.

- Ronioci je najčešće prepoznaju po obrisu ploče u pijesku i dvjema izbočenim očima sa štrcalima.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran (češće uz zapadnu obalu Istre), Sredozemno i Crno more, istočni Atlantik od Norveške do Kanarskih otoka; u istočnom Jadranu raspršeno rasprostranjena, a u zapadnom (talijanskom) dijelu Jadrana gotovo potpuno izlovljena