Pas mekaš
Mustelus mustelus (Linnaeus, 1758)
Pas mekaš vitak je, jednolično sivkasto-smeđi morski pas pridnenog načina života, prepoznatljiv po odsutnosti izraženih pjega (za razliku od nekih srodnih vrsta pjegavih mekaša) i zrnatim, mozaično poredanim zubima prilagođenima drobljenju rakova i školjkaša. U Jadranu je najbrojniji u kanalskom području, dok je u otvorenom moru danas rijedak.
Opis
Izgled: Vitko, vretenasto tijelo jednolične sive do sivosmeđe boje na leđima, bijelog trbuha, bez izraženih pjega. Gubica je kratka s oštro zakrivljenim vrhom, oči vrlo velike i ovalne.
Karakteristike: Zubi su sitni, zrnati, gusto poredani u više redova poput mozaika - prilagodba za drobljenje ljuštura rakova i školjkaša, a ne za rezanje plijena. Ima dvije leđne peraje nejednake veličine (prva znatno veća) te dobro razvijen polumjesečasti donji režanj repne peraje.
Posebnost: Viviparan je s placentnom vezom preko žumanjčane vrećice - neuobičajen način razmnožavanja među morskim psima kojim se embriji hrane izravno putem majčine krvi, slično sisavcima.
Razlikovanje
Lako se zamijeni s drugim vrstama roda Mustelus, osobito pjegavim mekašem (Mustelus asterias) i prugastim mekašem (Mustelus punctulatus), koji imaju sitne bijele pjege po tijelu - obilježje koje pas mekaš nema (tijelo mu je jednolične boje). Pouzdano razlikovanje ponekad zahtijeva pregled zubi i unutarnjih obilježja.
Stanište
- Dubina: 9-220 m
- Temperatura: umjereni do topli slojevi Jadrana
- Podloga: pretežno muljevito, ali i miješano dno kontinentske podine
Biologija
Prehrana: Hrani se pretežno rakovima i drugim beskralježnjacima s dna, koje drobi sitnim, mozaično poredanim zubima.
Razmnožavanje: Viviparan, placentaran (placenta od žumanjčane vrećice). Mužjaci spolno zru pri 70-96 cm, ženke pri oko 80 cm dužine (obično u dobi od 6 do 15 godina). Skotnost traje 10-11 mjeseci, a po okotu se rađa 4 do 15 (iznimno i do 28) mladunaca dugih oko 39 cm. Ženke se kote tijekom cijele godine, osobito zimi i u proljeće.
Ponašanje: Zadržava se pri dnu na području kontinentske podine; u Jadranu prisutan na svim dubinama od 9 do 220 m, uglavnom na muljevitim dnima.
Predatori: Veći morski psi; čovjek putem ribolova predstavlja glavni pritisak na populaciju.
Ekološka uloga
Kao pridneni predator rakova i drugih beskralježnjaka sudjeluje u regulaciji njihovih populacija na muljevitim i miješanim dnima kontinentske podine.
Ugroženost i zaštita
- IUCN (globalno, 2020.): ugrožena vrsta (EN) - globalna procjena iz 2020., uglavnom zbog prelova
- Hrvatska (Crveni popis): gotovo ugrožena vrsta (NT) - procjena iz 2008., zahtijeva ažuriranje
- EU: nema posebnog statusa
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Zubi su mu sitni i zrnati, poredani poput mozaika - savršeno prilagođeni drobljenju ljuštura rakova, za razliku od oštrih, sjekućih zubi većine morskih pasa.
- Razmnožava se putem placente od žumanjčane vrećice, slično sisavcima - rijedak način razmnožavanja među morskim psima.
- Stanje populacije u Jadranu znatno je bolje u kanalskom području nego u otvorenom moru, gdje se danas hvataju tek pojedinačni primjerci.
- Novije studije (2024.) ukazuju i na mogućnost partenogeneze (razmnožavanja bez oplodnje) kod ove vrste.
Rasprostranjenost
istočni Atlantik od Britanije do juga Afrike, cijelo Sredozemlje i Indijski ocean; u Jadranu uglavnom istočni dio