Drhtulja šarulja

Opis

Izgled: Gotovo kružna, mesnata peraja diska bez ljuskica, glatke kože, prošarane tamnijim mramornim mrljama na svjetlije do tamnije smeđoj podlozi; trbušna strana bjelkasta. Rub disajnog otvora (spirakule) iza svakog oka ima 6-8 dugih, prstolikih izraslina.

Karakteristike: Kratki, mišićavi rep nosi dvije gotovo jednake leđne peraje i veliku repnu peraju; ispod kože, izvan očiju, nazire se par bubrežastih organa za proizvodnju struje.

Posebnost: Kada je ugrožena za rep, savija se u prsten i okreće trbuhom prema napadaču kako bi izložila stranu s najjačim električnim poljem, uz kratke, snažne udare struje.

Stanište

- Dubina: 2-200 m

- Temperatura: preferira temperature ispod 20°C

- Podloga: kamenito, pjeskovito i muljevito dno

- Vegetacija: livade posidonije i druge morske trave

- Skrovišta: zakopava se u sediment, vidljive samo oči i spirakule

Biologija

Prehrana: Hrani se gotovo isključivo malim pridnenim koštunjačama (glavoči, oslić, girice), povremeno i glavonošcima; plijen omamljuje kratkim, snažnim udarom struje pa ga proguta cijelog.

Razmnožavanje: Ovoviviparna je vrsta - zameci se hrane žumanjkom i "maternčinim mlijekom"; parenje je od studenog do siječnja, nošenje traje 9-12 mjeseci, a leglo broji 3-32 mladunca.

Ponašanje: Noćno je aktivna i samotna, danju najčešće nepomično leži zakopana u sediment i po nekoliko dana; spora je i trom plivač.

Predatori: Zbog veličine i električne obrane rijetko postaje plijenom, uključujući i morskih pasa.

Ekološka uloga

Kao pridneni grabežljivac koji koristi struju za lov, sudjeluje u regulaciji populacija sitne pridnene ribe; njezini elektroorgani, bogati acetilkolinskim receptorima, imaju i veliku važnost kao model u biomedicinskim istraživanjima živčanog sustava.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: ranjiva vrsta (VU)

- Hrvatska: nije posebno zaštićena vrsta

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Elektroorgani obično proizvode napon od 70 do 80 V, a najviše do oko 200 V, dovoljno za bolan, ali rijetko opasan udar.

- Već su je stari Grci i Rimljani koristili u "medicini" - prislanjali su žive ribe na tijelo bolesnika protiv kroničnih glavobolja i gihta.

- Kad je predator uhvati za rep, drhtulja se savije u prsten i okrene trbuhom prema napadaču, izlažući mu stranu s najjačim el. poljem.

- Elektroorgan drhtulje jedan je od klasičnih modela u istraživanju živčano-mišićnog sustava i acetilkolinskih receptora.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran; istočni Atlantik od Škotske do Južne Afrike, cijelo Sredozemno more - najbrojnija vrsta drhtulje u regiji; u Jadranu nešto gušće naseljava sjeverni dio