Kuglasti ježinac

Opis

Izgled: Kućica je gotovo jednako visoka koliko i široka, a kod starijih jedinki poprima gotovo savršeno kuglast oblik. Kućica je bjelkasta do kremasta, ponekad s ružičastim odsjajem, a na njoj se jasno ističu radijalne linije - otud i podrijetlo naziva "melo" (poput dinje).

Karakteristike: Bodlje su tanke, kratke do srednje duge, različitih duljina i razmjerno rijetko raspoređene. Primarne bodlje su zelenkaste i tvore fine, razmaknute radijalne linije; sekundarne su bodlje kraće i svjetlije.

Posebnost: Na fotografijama u prirodi primarne su bodlje pri bazi tipično crvenkaste, a prema vrhu prelaze u zelenkastu boju - to je i najpouzdaniji vizualni znak za razlikovanje od blisko srodnih vrsta (vidi odjeljak "Razlikovanje").

Razlikovanje

Kuglasti ježinac vrlo je sličan i blisko srodan vrsti Gracilechinus acutus (sinonim Echinus acutus Lamarck, 1816, naziv pod kojim je ova skupina dugo bila poznata) - dvije se vrste često zamjenjuju čak i u stručnoj literaturi ako fotografija ne prikazuje cijelu životinju. Najpouzdaniji teren­ski znak jest boja primarnih bodlji: kod E. melo bodlje su pri bazi crvenkaste, a prema vrhu prelaze u zelenkastu boju, dok su kod G. acutus pri bazi također crvenkaste, no prelaze u žućkastu s bjelkastim vrhom, gušće su raspoređene (po jedna primarna bodlja na svakoj pločici ambulakra, umjesto tek svake druge ili treće) i tvore izraženije okomite redove. Oblik kućice dodatno pomaže: E. melo je kod starijih jedinki gotovo savršeno kuglast, dok je kod G. acutus često blago zašiljen, po čemu je i dobio ime "šiljasti/pointu ježinac".

Stanište

- Dubina: 30-1000 m, najčešće 30-150 m

- Temperatura: umjereno do hladnije, dublje slojevi mora

- Podloga: tvrdo koraligensko dno, stijene, zbijeni pijesak

- Vegetacija: koraligenske zajednice, crvene vapnenačke alge

- Skrovišta: ne skriva se posebno - obično izložen na dnu ili litici

Biologija

Prehrana: Svežder - hrani se crvenim vapnenačkim algama, mahovnjacima (briozoa), foraminiferama, trošnim ostacima, a povremeno i sitnim zmijačama i puževima.

Razmnožavanje: Odvojenih je spolova (gonokorist), oplodnja je vanjska u vodenom stupcu.

Ponašanje: Sporo se kreće po tvrdoj podlozi; za razliku od nekih plitkovodnih ježinaca, ne prekriva se redovito ostacima školjaka i algi radi zaštite.

Predatori: Ribe i zvjezdače koje se hrane beskralježnjacima s tvrdim oklopom, prilagođene lovu na većim dubinama.

Ekološka uloga

Kao svežder koji se hrani algama, mahovnjacima i sitnim beskralježnjacima, kuglasti ježinac pridonosi ravnoteži dubljih koraligenskih zajednica - jednih od najbogatijih i najosjetljivijih staništa Jadrana. Zbog života na većim dubinama znatno je rjeđe dokumentiran nego plitkovodne vrste poput hridinskog ježinca.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv "melo" dolazi od latinske riječi za dinju/melon - kućica starijih jedinki gotovo je savršeno kuglasta, s izraženim uzdužnim prugama poput ove voćke.

- Zbog života uglavnom na dubinama iznad 30 m, riječ je o rijetko fotografiranoj vrsti - većina rekreativnih ronilaca nikada je ne susretne.

- Prazna kućica ovog ježinca ponekad se koristi kao ukrasni predmet, primjerice za izradu sjenila za svjetiljke.

- Unatoč sličnom imenu, nije u bližem srodstvu s poznatijim hridinskim ježincem (Paracentrotus lividus) - pripadaju različitim porodicama unutar reda Camarodonta.

Rasprostranjenost

zapadno Sredozemlje, Jadran, istočni Atlantik (Portugal, Azori, Kanari, rijetko do Cornwalla)