SEADRIA

Srcasti ježinac

Spatangus purpureus O.F. Müller, 1776

Srcasti ježinac velik je, spljošteni ježinac srcolikog oblika, ljubičastocrvenkaste kućice prekrivene kratkim, svilenkastim ljubičastim bodljama. Za razliku od pravilnih, kuglastih ježinaca poput hridinskog, nema radijalnu simetriju i živi ukopan u pijesak ili šljunak, pa se na dnu često vidi samo njegov gornji dio.

Opis

Izgled: Kućica je nepravilna, spljoštena, s ravnim donjim dijelom i izbočenim gornjim dijelom te urezom na prednjoj strani, u obliku srca. Boja kućice je crvenkastoljubičasta.

Karakteristike: Prekriven je mnoštvom kratkih (do oko 1 cm), svilenkastih ljubičastih bodlji, a među njima je manji broj dužih, bež hitinskih bodlji (3-4 cm). Usta su na donjoj strani, usmjerena prema naprijed.

Posebnost: Na gornjoj strani ističu se četiri latičaste ambulakralne zone. Kao nepravilni (iregularni) ježinac nema radijalnu simetriju, što ga odmah razlikuje od većine ježinaca koje ronioci susreću.

Razlikovanje

Srcasti ježinac pripada nepravilnim ježincima (Spatangoida) i lako se razlikuje od pravilnih, kuglastih vrsta poput hridinskog ježinca. Od drugih srcolikih ježinaca, primjerice vrste Echinocardium cordatum (morsko srce), razlikuje se većom veličinom (do 12 cm) i izrazitom ljubičastom bojom kućice i bodlji. Najpouzdaniji znakovi su široko, nisko tijelo u obliku srca duboke ljubičaste boje, četiri latičaste ambulakralne zone na gornjoj strani koje nisu obuhvaćene fasciolom te velike bradavice za bodlje na interambulakralnim poljima; dio dugih gornjih bodlji bijel je. Zbog ukopanog načina života često je vidljiv samo dio gornje strane.

Stanište

- Dubina: od plitkog podmorja do oko 900 m

- Temperatura: umjereno do hladnije more

- Podloga: grubi pijesak i šljunak, rijetko mulj

- Vegetacija: često uz sastojine mekih crvenih alga

- Skrovišta: živi ukopan u sediment, često viri samo gornja strana

Biologija

Prehrana: Točna prehrana nije poznata; analize spolnih žlijezda upućuju na svežderstvo, a važan izvor hrane vjerojatno su organski ostaci i detritus algi. Često se nalazi u sastojinama mekih crvenih alga.

Razmnožavanje: Odvojenih je spolova, oplodnja je vanjska u vodenom stupcu, kao i kod većine ježinaca.

Ponašanje: Živi ukopan u grubi pijesak ili šljunak i sporo se kreće kroz sediment.

Predatori: Narančasta zvjezdača (Astropecten aranciacus), ribe koje drobe kućicu poput špara i, u Sredozemlju, puž Galeodea echinophora koji buši kućicu.

Ekološka uloga

Srcasti ježinac živi ukopan u sediment i hrani se organskim ostacima te, prema analizama, vjerojatno i algama, pa svojim kretanjem kroz pijesak i šljunak prozračuje i prerađuje podlogu. Sam je plijen zvjezdačama i ribama, a pruža sklonište i podlogu sitnim organizmima koji žive na njegovim bodljama.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne iskopavati iz podloge; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv "purpureus" znači ljubičast, po boji kućice i bodlji.

- Na njegovim se bodljama često nalazi sitna školjkica Montacuta substriata.

- Među bodljama živi mnogočetinaš Malmgreniella castanea, koji ima velike ljubičaste ljuskice.

- Raširen je od Islanda i sjeverne Norveške na jug do Senegala, a javlja se i u Sredozemlju.

- Prazne kućice nepravilnih ježinaca ponekad ispere more na obalu, no one su krhke i lako puknu.

Rasprostranjenost

istočni Atlantik (od Islanda i sjeverne Norveške do Senegala), Lamanš, Sredozemno more uključujući Jadran