Crveni kopljasti ježinac
Stylocidaris affinis (Philippi, 1845)
Crveni kopljasti ježinac manji je ježinac prepoznatljiv po rijetko raspoređenim, debelim i dugim bodljama žućkasto-crvene do tamnocrvene boje, dužim od promjera same čahure. Pripadnik je porodice Cidaridae, jedne od najstarijih skupina ježinaca, a živi skriven u pukotinama i pod obraštajem dubljeg kamenito-pjeskovitog dna.
Opis
Izgled: Mala, okrugla čahura s rijetko i pravilno raspoređenim, debelim, dugim primarnim bodljama žućkasto do tamnocrvene boje, te gušćim, kraćim sekundarnim bodljama između njih.
Karakteristike: Primarne bodlje tupih su vrhova, prekrivene sitnim, jednolikim bodljicama, a po izloženoj strani nose crvenkastu uzdužnu prugu; duge su otprilike koliko i promjer čahure ili do 1,5 puta više. Budući da nemaju živi pokrov, bodlje su često obrasle spužvama, mahovnjacima i drugim sesilnim organizmima.
Posebnost: Pripadnik je porodice Cidaridae, jedne od evolucijski najstarijih skupina ježinaca, s fosilnim srodnicima poznatim još iz paleozoika.
Stanište
- Dubina: 50-550 m, najčešće 50-150 m
- Temperatura: 10-22°C
- Podloga: šljunkovito-pjeskovito do muljevito dno, maerl i koraligene naslage
- Skrovišta: pukotine i udubine među stijenama, prekriven obraštajem
Biologija
Prehrana: Svežder i grabežljivac sesilnih organizama - hrani se mahovnjacima, školjkašima, foraminiferama, spužvama i algama.
Razmnožavanje: Spolovi su odvojeni, s vanjskom oplodnjom u vodenom stupcu i planktonskom ličinkom (pluteus) koja se kasnije metamorfozira u mladog ježinca.
Ponašanje: Sporo se kreće bodljama i nožicama po dnu, danju se najčešće zadržava skriven u pukotinama i pod obraštajem.
Predatori: Ribe sa snažnim ustima i rakovi povremeno se hrane ježincima probijajući čahuru unatoč zaštitnim bodljama.
Ekološka uloga
Kao grabežljivac sesilnih beskralježnjaka i povremeni strvinar sudjeluje u recikliranju organskog materijala na dubljem kamenito-pjeskovitom dnu.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Hrvatska: nije zaštićena vrsta
- EU: nema posebnog statusa
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Porodica Cidaridae jedna je od najstarijih skupina ježinaca koje su preživjele do danas, s fosilnim srodnicima starim i preko 250 milijuna godina.
- Primarne bodlje mogu biti dulje od promjera same čahure.
- Vrstu je 1845. opisao njemački prirodoslovac Rudolf Amandus Philippi.
- Zbog skrovitog načina života i dubljeg staništa rijetko se primjećuje u odnosu na plići rasprostranjene ježince.
Rasprostranjenost
Sredozemno more (uklj. Jadran) te veći dio istočnog Atlantika