Sunčeva moruzgva

Opis

Izgled: Spljošteni usni disk, do otprilike 7 cm promjera, obrubljen s više stotina vrlo kratkih (do 2 cm), stožastih pipala raspoređenih u brojnim koncentričnim redovima. Boja je izrazito varijabilna - bijela, žuta, crvenkasta, zelenkasto-smeđa ili sivkasta, ovisno o količini simbiotskih zooksantela u tkivu; disk je često žućkast, ponekad s finim bjelkastim radijalnim linijama.

Karakteristike: Ispod diska nalazi se izdužena "peteljka" (pedunkul), do 10 cm duga i 4 cm široka, upadljivo narančaste ili sivkaste boje, koja ostaje trajno ukopana u sediment nakupljen u pukotini stijene - iznad dna vidljivi su stoga samo disk i kruna pipala.

Posebnost: Vrhovi pipala blago su zadebljani, nalik izduženim kapljicama - ta suptilna, "perlasta" morfologija vrhova pipala jedna je od korisnih dijagnostičkih značajki vrste.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Za razliku od zlatne moruzgve (Condylactis aurantiaca, već dokumentirane u ovoj enciklopediji) čija su pipala znatno dulja, vijugava i imaju upadljive ljubičasto-magenta vrhove, pipala sunčeve moruzgve znatno su kraća (do 2 cm), brojnija i stožastog, a ne vijugavog oblika. Od crvene moruzgve (Actinia equina) razlikuje se znatno većim brojem kraćih, tanjih pipala te trajno ukopanom peteljkom umjesto baze priljubljene uz golu stijenu.

Stanište

- Dubina: plitko do otprilike 30-50 m

- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje i istočni Atlantik

- Podloga: pukotine stjenovitog dna s nakupljenim sedimentom, rjeđe muljevito-šljunkovito dno

- Vegetacija: obično bez posebne vegetacije uz pukotinu

- Skrovišta: peteljka trajno ukopana u sediment nakupljen u pukotini; vani ostaju samo disk i pipala

Biologija

Prehrana: Grabežljivac je - pipalima opremljenim žarnim stanicama hvata sitni zooplankton i druge sitne organizme koji dotaknu pipala.

Razmnožavanje: Spolovi su uglavnom odvojeni, ali su zabilježene i dvospolne jedinke. Mladi se ne razvijaju u planktonu: ličinke se razvijaju unutar probavne šupljine roditelja i izlaze kroz usta kao sitne, potpuno oblikovane sase; opisan je i razvoj jajašaca bez oplodnje (partenogeneza).

Ponašanje: Nepomična je, čvrsto usidrena peteljkom u pukotinu; pri dodiru ili opasnosti brzo uvlači pipala i disk prema unutra.

Predatori: Nema detaljnih objavljenih podataka za ovu vrstu; kao i kod srodnih sasa, pojedini puževi i ribe povremeno se hrane aktinijama.

Ekološka uloga

Kao sjedilački grabežljivac naseljava pukotine stijena obrasle sedimentom te pridonosi raznolikosti mikrostaništa pukotinastih dna, a gustom krunom pipala pruža i zaklon sitnim beskralježnjacima.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Vrsta može imati i do 768 pipala raspoređenih u brojnim koncentričnim krugovima - jedan od najvećih brojeva pipala među sredozemnim sasama.

- Boja tijela uvelike ovisi o količini simbiotskih zooksantela u tkivu - primjerci u zasjenjenim staništima često su gotovo bjelkasti.

- Peteljka ispod diska ostaje trajno skrivena u pukotini, zbog čega se vrsta na fotografijama gotovo uvijek vidi samo kao "cvijet" diska s pipalima.

- U starijoj literaturi vodila se i pod imenom Actinia bellis, danas sinonimom prihvaćenog naziva Cereus pedunculatus.

Rasprostranjenost

istočni Atlantik (uključujući Britansko otočje), Sjeverno more, cijelo Sredozemlje uključujući Jadran