Zlatna moruzgva
Condylactis aurantiaca (Delle Chiaje, 1825)
Zlatna moruzgva velika je sasa pjeskovitih i muljevitih dna, prepoznatljiva po kruni od gotovo stotinu dugih, vijugavih pipala maslinasto-zelene do žućkaste boje s upadljivim ljubičasto-magenta vrhovima. Za razliku od većine jadranskih sasa koje prijanjaju na golu stijenu, njezina baza ostaje trajno ukopana u sediment, pa se iznad dna vidi tek raskošni cvjetni "vjetrenjak" pipala.
Opis
Izgled: Baza je gotovo posve ukopana u pijesak ili mulj, a prozirno-bijeli stupić s bijelim točkicama vidljiv je tek djelomično; iznad dna strši uglavnom usni disk s do 96 pipala raspoređenih u pet krugova.
Karakteristike: Pipala su duga oko 8 cm, maslinasto-zelene do žućkaste boje, često s bjelkastim prstenovima, a vrhovi su im upadljivo ljubičasto-magenta i blago zadebljani.
Posebnost: Za razliku od većine sasa jadranske obale koje prijanjaju na tvrdu stijenu, zlatna moruzgva živi ukopana u mekano dno, s bazom pričvršćenom za sitan kamen, školjku ili šljunak skriven u sedimentu.
Razlikovanje od sličnih vrsta: Lako se zamijeni s mesnatom sasom (Cribrinopsis crassa), no potonja je manja, živi u pukotinama tvrde stijene i nikad nije ukopana u sediment - stanište je stoga najpouzdaniji znak razlikovanja.
Stanište
- Dubina: 3-15 m, rijetko do 80 m
- Temperatura: umjereni do topli slojevi Sredozemlja
- Podloga: pjeskovita i muljevita dna, rjeđe priobalna detritusna i šljunkovita dna infralitorala
- Vegetacija: obično bez vegetacije, gola pjeskovita ili muljevita ravnica
- Skrovišta: baza ukopana u sediment - iznad dna ostaju vidljivi samo disk i pipala
Biologija
Prehrana: Grabežljivac je - hvata sitne rakove i riblje ličinke pipalima opremljenim žarnim stanicama.
Razmnožavanje: Razmnožava se u proljeće i ljeto ispuštanjem gameta u vodeni stupac gdje se oplode i razviju u planktonsku ličinku (planulu); gamete mogu sazrijevati i unutar tijela.
Ponašanje: Nepomična je, čvrsto usidrena bazom u sediment; pipala reagiraju na dodir i plijen brzim skupljanjem prema disku.
Predatori: Rijetki su specijalizirani predatori; poznata je zaštitnička simbioza s malim račićima roda Periclimenes koji žive među njezinim pipalima.
Ekološka uloga
Kao karakteristična vrsta pjeskovitih i muljevitih dna, zlatna moruzgva pridonosi raznolikosti detritusnih staništa te pipalima pruža zaklon i zaštitu simbiotskim račićima roda Periclimenes.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Hrvatska: nije zaštićena vrsta
- EU: nema posebnog statusa
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Vrhovi pipala upadljivo su ljubičasto-magenta boje, dok je ostatak pipla maslinasto-zelen do žućkast.
- Živi u komenzalnom odnosu s malim račićima roda Periclimenes koji nalaze zaštitu među njezinim pipalima; kozica Periclimenes aegylios prvenstveno nastanjuje vrstu Anemonia viridis, a zlatnu moruzgvu koristi tek povremeno kao alternativnog domaćina.
- Za razliku od većine sasa ne prijanja na golu stijenu, nego živi ukopana u pijesak ili mulj, s bazom skrivenom u sedimentu.
- U punom razvoju ima čak 96 pipala raspoređenih u pet koncentričnih krugova.
Rasprostranjenost
endem Sredozemnog mora