Zlatni koralj
Savalia savaglia (Bertoloni, 1819)
Zlatni koralj rijedak je i izrazito dugovječan žarnjak koji naraste u obliku razgranate lepeze ili stabla zlatno-žute do narančaste boje, prekrivene sitnim polipima. Kolonija u ranoj fazi razvoja naraste preko tkiva gorgonije domaćina, preraste njezin kostur i naposljetku postane samostojeća, zadržavajući oblik nalik izvornoj gorgoniji. Vrsta je 1819. prvi put znanstveno opisana na temelju primjerka iz Dubrovnika.
Opis
Izgled: Kolonija razgranatog, lepezastog ili stablolikog oblika, zlatno-žute do narančaste boje, prekrivena sitnim polipima nalik cvjetićima. Oblik kolonije najčešće odražava oblik gorgonije domaćina koju je prerasla.
Karakteristike: Za razliku od većine žarnjaka, izlučuje vlastiti čvrsti organski kostur nakon što potpuno preraste i zamijeni skelet gorgonije domaćina, čime kolonija postaje samostojeća.
Posebnost: Jedan je od najsporije rastućih i najdugovječnijih organizama Sredozemlja - starost pojedinih kolonija procjenjuje se na stotine godina, a srodni zlatni koralji iz Tihog oceana radiokarbonski su datirani i na više tisućljeća.
Stanište
- Dubina: 15-90 m, rijetko dublje (koraligensko/mezofotičko stanište)
- Temperatura: 13-18°C
- Podloga: vertikalne i previsne stijene koraligenskog dna, slabo osvijetljene špilje i pukotine
- Vegetacija: bez algi zbog slabog svjetla; okruženo drugim sesilnim beskralježnjacima
Biologija
Prehrana: Filtrator je - sitnim ticalima polipa hvata zooplankton i organske čestice iz vodenog stupca.
Razmnožavanje: Razmnožava se spolno izbacivanjem gameta u vodu, a kolonija raste i bespolno grananjem; rast je izrazito spor, što objašnjava njezinu iznimnu dugovječnost.
Ponašanje: Sjedilački je organizam. U ranoj fazi razvoja naraste preko tkiva gorgonije domaćina (najčešće rodova Paramuricea, Eunicella ili Leptogorgia), uzrokujući odumiranje njezina tkiva, da bi naposljetku prerasla čitav njezin kostur i postala samostojeća.
Predatori: Specifični predatori rijetko se spominju; čvrst kostur i spor rast uglavnom je štite od izravnog grabeža.
Ekološka uloga
Zajedno sa šumama gorgonija obogaćuje biološku raznolikost i funkcioniranje koraligenskog staništa u mezofotičkoj zoni, pružajući mikrostanište brojnim drugim organizmima. Zbog iznimne dugovječnosti i sporog rasta, oštećene ili uništene kolonije obnavljaju se tek u dugim vremenskim razdobljima, ili se uopće ne obnavljaju.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: NT (gotovo ugrožena; sredozemna procjena 2015.)
- Hrvatska: strogo zaštićena vrsta (Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama); prema nacionalnoj procjeni ugroženosti (Zavod za zaštitu okoliša i prirode, 2024.) kritično ugrožena (CR)
- Bernska konvencija: da (Dodatak II)
- Barcelonska konvencija (SPA/BD): Dodatak II
- Natura 2000: dijelom, kroz zaštitu koraligenskih staništa
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Vrsta je 1819. prvi put znanstveno opisana pod imenom Gorgonia savaglia na temelju primjerka iz Dubrovnika (tadašnja Ragusa), pa je Jadran dio njezine povijesne "rodne" lokacije.
- Srodni zlatni koralji iz Tihog oceana radiokarbonski su datirani na oko 2700 godina; starost sredozemnih kolonija zlatnog koralja procjenjuje se na stoljeća, pa se i on ubraja među najdugovječnije životinje.
- U Boki kotorskoj u Crnoj Gori nalazi se najveća poznata populacija vrste - prava "šuma" od više od 300 kolonija.
- Iako se naziva "koraljem", riječ je o zoantidu, rodu srodnom morskim anemonama, a ne o pravom tvrdom ili mekom koralju.
Rasprostranjenost
Sredozemno more, sjeveroistočni Atlantik, Makaronezija; opisan na temelju primjerka iz Dubrovnika (tadašnja Ragusa)