Cipal zlatar

Opis

Izgled: Vitko, hidrodinamično, gotovo cilindrično tijelo sa snažnom, rašljastom repnom perajom; leđa su sivkasta, trbuh srebrnkasto-bijel, a bokovima se pruža nekoliko tamnosivih uzdužnih pruga prateći redove ljusaka.

Karakteristike: Najprepoznatljivije obilježje je jasna, zlatnožuta mrlja na škržnom poklopcu (operkulumu) - obilježje po kojem je vrsta i dobila hrvatski i engleski naziv; peraje su sivkaste, bez izraženog žućkastog tona kakav ima cipal glavaš.

Posebnost: Za razliku od cipla glavaša (Mugil cephalus), nema razvijen masni (adipozni) vjeđasti nabor preko oka - oko je potpuno otkriveno i okruglo.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Od ostalih pet jadranskih vrsta cipala razlikuje se sljedećim: cipal glavaš (Mugil cephalus) je krupniji, deblje i plosnatije glave, žućkastih peraja i s djelomičnim masnim vjeđama preko oka; cipal putnik (Chelon labrosus) ima znatno deblju, mesnatu gornju usnu i tamniju, zdepastiju građu bez zlatne mrlje; cipal balavac (Chelon ramada) je vitkiji i sivkastiji, bez jasne mrlje na škržnom poklopcu; cipal dugaš (Chelon saliens) mu je najsličniji, ali ima tamniju, manje izraženu mrlju na poklopcu i češće se s njim miješa u jatima; cipal plutaš (Oedalechilus labeo) najmanji je od svih, prepoznatljiv po izrazito zadebljaloj gornjoj usni.

Stanište

- Dubina: 10-20 m, često tik uz površinu

- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje

- Podloga: otvoreni vodeni stupac uz obalu, iznad pjeskovitog, muljevitog ili miješanog dna

- Vegetacija: povremeno uz rubove morskih livada i u priobalnim lagunama

- Skrovišta: ne koristi skrovišta - oslanja se na brzinu i kretanje u velikim jatima

Biologija

Prehrana: Hrani se sitnim pridnenim organizmima, detritusom, algama te povremeno planktonom i sitnim beskralježnjacima; mlađi primjerci hrane se pretežno zooplanktonom.

Razmnožavanje: Mriještenje se odvija u otvorenom moru, uglavnom od srpnja do studenoga; jajašca su pelagijska, plutajuća; mladi se potom sele u priobalne lagune i ušća rijeka gdje odrastaju.

Ponašanje: Izrazito je jatna vrsta - pliva u velikim, brzim i skladno usklađenim jatima uz samu površinu ili tik ispod nje; poznat je i po skakanju iznad površine.

Predatori: Veće grabežljive ribe (npr. lubin) i ribolovne ptice; brzina i kretanje u gustom jatu glavna su mu obrana.

Ekološka uloga

Kao brojna jatna vrsta koja se hrani detritusom i sitnim organizmima, cipal zlatar sudjeluje u prijenosu organske tvari između priobalnih staništa i otvorenog mora, a ujedno je važan plijen za veće grabežljive ribe i ptice.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: gotovo ugrožena vrsta (Near Threatened, procjena 2022.)

- Hrvatska: nije zaštićena vrsta; komercijalno lovljena

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Ime "zlatar" dolazi od upadljive zlatnožute mrlje na škržnom poklopcu, jedinog pouzdanog znaka po kojem se sigurno razlikuje od ostalih jadranskih cipala.

- U Jadranu obitava čak šest vrsta cipala - glavaš, putnik, balavac, dugaš, plutaš i zlatar - koje se u jatima često miješaju pa ih je teško razlikovati bez pomnog pregleda.

- Iako je IUCN 2022. procijenio vrstu kao "gotovo ugroženu" zbog gubitka priobalnih staništa (lagune, ušća), i dalje je jedna od komercijalno važnijih vrsta cipala na hrvatskom tržištu ribe.

- Mladi cipli zlatari sele se u priobalne lagune i ušća rijeka gdje provode rani dio života prije povratka u otvoreno more radi mriještenja.

Rasprostranjenost

istočni Atlantik, Sredozemno i Crno more, uključujući cijeli Jadran