Lubin
Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758)
Lubin je izdužena, srebrnkasto-siva grabežljiva riba prepoznatljiva po dva odvojena leđna peraja i difuznoj tamnoj pjegi na škržnom poklopcu. Uz obalu je poznat pod mnoštvom narodnih imena, od kojih je najraširenije "brancin". Osim u divljini, u Jadranu je i druga najuzgajanija riblja vrsta, odmah iza orade - fotografija prikazuje jedinku uz mrežu ribogojilišnog kaveza.
Opis
Izgled: Tijelo je izduženo i bočno blago spljošteno, tamnosivih do plavkasto-srebrnih leđa i srebrnobijelog trbuha, s difuznom tamnom pjegom na škržnom poklopcu. Mlađe jedinke imaju sitne crnkaste točkice raspoređene po bokovima, koje s dobi blijede.
Karakteristike: Ima dva jasno odvojena leđna peraja - prvi, bodljikavi, i drugi, mekokošćati, dvostruko dulji od prvog. Usta su velika, čeljust snažna, ljuske na dodir hrapave.
Posebnost: Hrvatski naziv "lubin" dolazi (preko dalmatskog) od latinskog "lupus" (vuk), po grabežljivoj naravi ove ribe; regionalni naziv "brancin" potječe od talijanskog "branzino".
Stanište
- Dubina: 0-100 m, najčešće do 20 m
- Temperatura: široki raspon, eurihalina i eurotermna vrsta
- Podloga: sve vrste dna - kamenito, pjeskovito i muljevito, otvorena vodena masa
- Skrovišta: mlađ i podrasle jedinke ulaze u ušća rijeka, boćate lagune i luke
Biologija
Prehrana: Grabežljivac - hrani se sitnom ribom (cipli, gavuni, jegulje), rakovima (kozice) i glavonošcima koje grabežljivo hvata; povremeno je i strvinar.
Razmnožavanje: Spolovi su odvojeni; mrijesti se krajem jeseni i u prvoj polovici zime, kada se jedinke okupljaju u veća jata. Oplodnja je vanjska, u vodenom stupcu, a ličinke su planktonske.
Ponašanje: Aktivan je i brz plivač, lovi samostalno ili u manjim skupinama blizu dna i u otvorenom stupcu vode; podnosi velike promjene saliniteta pa slobodno prelazi između mora, boćatih laguna i rječnih ušća.
Predatori: Odrasle jedinke, zbog veličine i brzine, imaju malo prirodnih neprijatelja; mlađ je plijen većih grabežljivih riba i ptica.
Ekološka uloga
Kao pokretljivi grabežljivac koji slobodno prelazi između morskog, boćatog i rječnog staništa, sudjeluje u regulaciji populacija sitne ribe i rakova te povezuje priobalne, estuarijske i lagunarne ekosustave.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: blizu ugrožena vrsta (NT), procjena iz 2024.
- Hrvatska: najmanje zabrinjavajuća (LC) prema hrvatskom Crvenom popisu; nije posebno zaštićena, komercijalno se izlovljava i uzgaja
- EU: regulirana ribolovna praksa (kvote i ograničenja u dijelu areala zbog prekomjernog izlova)
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Naziv "lubin" potječe od latinskog "lupus" (vuk) preko dalmatskog narječja, zbog grabežljive naravi ove ribe.
- Uz hrvatsku obalu Jadrana ima tridesetak različitih narodnih imena - osim lubina i brancina, susreću se i nazivi vuk, smudut, dut, agač i levrek.
- Nakon orade, lubin je druga najuzgajanija riblja vrsta u Jadranu; hrvatski proizvođač Cromaris (u sklopu kojeg je nekadašnji pionirski uzgajivač Cenmar iz Kalija) ubraja se među deset najvećih svjetskih proizvođača brancina.
- Iako ga hrvatski Crveni popis vodi kao najmanje zabrinjavajuću vrstu, IUCN je 2024. globalno ocjenjuje kao blizu ugroženu (NT) zbog prekomjernog izlova u dijelu prirodnog areala.
Rasprostranjenost
istočni Atlantik (Norveška do Senegala, uklj. Kanare), Sredozemno i Crno more, cijeli Jadran