SEADRIA

Lubin

Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758)

Lubin je izdužena, srebrnkasto-siva grabežljiva riba prepoznatljiva po dva odvojena leđna peraja i difuznoj tamnoj pjegi na škržnom poklopcu. Uz obalu je poznat pod mnoštvom narodnih imena, od kojih je najraširenije "brancin". Osim u divljini, u Jadranu je i druga najuzgajanija riblja vrsta, odmah iza orade - fotografija prikazuje jedinku uz mrežu ribogojilišnog kaveza.

Opis

Izgled: Tijelo je izduženo i bočno blago spljošteno, tamnosivih do plavkasto-srebrnih leđa i srebrnobijelog trbuha, s difuznom tamnom pjegom na škržnom poklopcu. Mlađe jedinke imaju sitne crnkaste točkice raspoređene po bokovima, koje s dobi blijede.

Karakteristike: Ima dva jasno odvojena leđna peraja - prvi, bodljikavi, i drugi, mekokošćati, dvostruko dulji od prvog. Usta su velika, čeljust snažna, ljuske na dodir hrapave.

Posebnost: Hrvatski naziv "lubin" dolazi (preko dalmatskog) od latinskog "lupus" (vuk), po grabežljivoj naravi ove ribe; regionalni naziv "brancin" potječe od talijanskog "branzino".

Stanište

- Dubina: 0-100 m, najčešće do 20 m

- Temperatura: široki raspon, eurihalina i eurotermna vrsta

- Podloga: sve vrste dna - kamenito, pjeskovito i muljevito, otvorena vodena masa

- Skrovišta: mlađ i podrasle jedinke ulaze u ušća rijeka, boćate lagune i luke

Biologija

Prehrana: Grabežljivac - hrani se sitnom ribom (cipli, gavuni, jegulje), rakovima (kozice) i glavonošcima koje grabežljivo hvata; povremeno je i strvinar.

Razmnožavanje: Spolovi su odvojeni; mrijesti se krajem jeseni i u prvoj polovici zime, kada se jedinke okupljaju u veća jata. Oplodnja je vanjska, u vodenom stupcu, a ličinke su planktonske.

Ponašanje: Aktivan je i brz plivač, lovi samostalno ili u manjim skupinama blizu dna i u otvorenom stupcu vode; podnosi velike promjene saliniteta pa slobodno prelazi između mora, boćatih laguna i rječnih ušća.

Predatori: Odrasle jedinke, zbog veličine i brzine, imaju malo prirodnih neprijatelja; mlađ je plijen većih grabežljivih riba i ptica.

Ekološka uloga

Kao pokretljivi grabežljivac koji slobodno prelazi između morskog, boćatog i rječnog staništa, sudjeluje u regulaciji populacija sitne ribe i rakova te povezuje priobalne, estuarijske i lagunarne ekosustave.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: blizu ugrožena vrsta (NT), procjena iz 2024.

- Hrvatska: najmanje zabrinjavajuća (LC) prema hrvatskom Crvenom popisu; nije posebno zaštićena, komercijalno se izlovljava i uzgaja

- EU: regulirana ribolovna praksa (kvote i ograničenja u dijelu areala zbog prekomjernog izlova)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv "lubin" potječe od latinskog "lupus" (vuk) preko dalmatskog narječja, zbog grabežljive naravi ove ribe.

- Uz hrvatsku obalu Jadrana ima tridesetak različitih narodnih imena - osim lubina i brancina, susreću se i nazivi vuk, smudut, dut, agač i levrek.

- Nakon orade, lubin je druga najuzgajanija riblja vrsta u Jadranu; hrvatski proizvođač Cromaris (u sklopu kojeg je nekadašnji pionirski uzgajivač Cenmar iz Kalija) ubraja se među deset najvećih svjetskih proizvođača brancina.

- Iako ga hrvatski Crveni popis vodi kao najmanje zabrinjavajuću vrstu, IUCN je 2024. globalno ocjenjuje kao blizu ugroženu (NT) zbog prekomjernog izlova u dijelu prirodnog areala.

Rasprostranjenost

istočni Atlantik (Norveška do Senegala, uklj. Kanare), Sredozemno i Crno more, cijeli Jadran