Glavoč mrkulj

Opis

Izgled: Tijelo je zdepasto i valjkasto, tamno smeđosive do gotovo crne boje, često mramorirano ili prošarano svjetlijim pjegama ovisno o podlozi i raspoloženju jedinke. Glava je krupna, s izrazito krupnim, izbuljenim očima i debelim usnama tipičnim za glavoče.

Karakteristike: Ima dvije jasno odvojene leđne peraje gotovo jednake visine; rub prve leđne peraje naglašen je žutom do narančastom prugom, izraženijom kod mužjaka. Trbušne peraje srasle su u prijanjalicu (sisaljku) kojom se pridržava za podlogu. Kod mladih primjeraka na stražnjem dijelu prve leđne peraje nalazi se upadljiva plavo-crna mrlja.

Posebnost: Boja tijela izrazito je promjenjiva - od svijetlo smeđe, mramorirane, do gotovo crne kod mužjaka u reprodukcijskom razdoblju, koji tada brižno čuvaju položena jaja.

Razlikovanje

Fotografirana jedinka pokazuje sve ključne odlike vrste Gobius paganellus: zdepasto valjkasto tijelo, krupnu glavu s izbuljenim očima i debelim usnama, dvije gotovo jednako visoke leđne peraje te izrazito plavo iskričavu mrlju na stražnjem dijelu prve leđne peraje - obilježje koje je prema literaturi osobito izraženo kod mlađih jedinki. Od srodnog i vrlo sličnog glavoča pločara (Gobius cobitis) razlikuje se upravo prisutnošću žuto-narančaste pruge na rubu prve leđne peraje, koju G. cobitis nema, te manjom veličinom (do 15 cm, naspram do 27 cm kod G. cobitis). Od glavoča blatara (Gobius niger) razlikuje se nižom prvom leđnom perajom bez tamne mrlje na prednjem rubu i staništem - glavoč blatar živi uglavnom na pjeskovitim i muljevitim dnima i uz livade morskih cvjetnica, a u bočate vode luka, ušća i laguna samo zalazi, dok se glavoč mrkulj drži kamenite obale. Izvorna bilješka arhive ("riba izduženog tijela s plavom mrljom na leđnoj peraji, na pjeskovitom dnu") u potpunosti odgovara ovom opisu i dodatno potvrđuje identifikaciju.

Stanište

- Dubina: 0-10 m, rijetko dublje

- Temperatura: umjereno do toplo more, podnosi i velike oscilacije saliniteta

- Podloga: kamenito i šljunkovito dno obraslo algama, često i pjeskovito-muljevito dno

- Vegetacija: busenje algi, među kamenjem

- Skrovišta: pukotine, ispod kamenja, plitke lokve na maloj oseci

Biologija

Prehrana: Mesožder i vrlo proždrljiv - hrani se sitnim rakovima (rakušci, jednakonošci, sitni krabovi), mnogočetinašima, ličinkama kukaca i povremeno sitnom ribom.

Razmnožavanje: Mrijesti se od siječnja do lipnja. Ženka odlaže nekoliko tisuća jajašaca u pukotinu stijene, praznu ljušturu školjkaša, cijev mnogočetinaša ili tuniku ascidije; mužjak, tada tamne, gotovo crne boje, čuva i njeguje jaja do izlijeganja ličinki (oko 20 dana). Spolno zrije s dvije do tri godine.

Ponašanje: Nije plaha vrsta i dopušta razmjerno blizak pristup, no pri uznemiravanju odmah se povlači u najbližu pukotinu. Prilično je teritorijalna i brani svoj revir od jedinki iste vrste, dok s drugim vrstama glavoča često dijeli stanište.

Predatori: Veće pridnene ribe i glavonošci.

Ekološka uloga

Kao brojan pridneni grabežljivac sitnih beskralježnjaka sudjeluje u regulaciji bentoske faune plitkog kamenitog pojasa, a sam je važan plijen krupnijim pridnenim ribama.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Ime "paganellus" venecijanski je narodni naziv za glavoče, a ne odnosi se na "poganstvo" kako bi se moglo pomisliti.

- Mužjak za vrijeme mrijesta postaje gotovo crn i preuzima brigu o jajima sve do izlijeganja ličinki, ne hraneći se u tom razdoblju.

- Podnosi velike oscilacije saliniteta pa se povremeno može naći i u bočatim, gotovo slatkovodnim staništima poput lokvi na oseci.

- Vrlo je vjeran svom teritoriju te dijeli stanište s drugim vrstama glavoča, poput glavoča zlatca (Gobius auratus).

Rasprostranjenost

istočni Atlantik (od Škotske i Irske do Senegala, uklj. Kanarske otoke, Madeiru i Azore), Sredozemno i Crno more (uklj. cijeli Jadran) - vrlo česta vrsta