Huj bijelac

Opis

Izgled: Zmijoliko, bočno spljošteno tijelo sivkasto-bež do sivkasto-ružičaste boje sa srebrnastim odsjajem, svjetlije prema trbuhu. Donja čeljust, "brčići" (filamentozne trbušne peraje) i područje oko njih bijeli su.

Karakteristike: Velika usta zarezana duboko unatrag, s gornjom usnom koja je pri zatvorenim ustima izbočenija od donje; dosta krupne oči prilagođene noćnom vidu. Trbušne peraje su svedene na dva nejednaka filamentozna "brčića" smještena vrlo naprijed, ispod grla, kojima riba vjerojatno održava kontakt s podlogom i pipa sitne beskralježnjake. Leđna i podrepna peraja obrubljene su crnom prugom i neprekinuto se nastavljaju u repnu peraju.

Posebnost: Mužjaci imaju razvijen zvučni aparat - tri para mišića koji djeluju na prednji, koštano preoblikovani dio plivućeg mjehura, čime mogu proizvoditi zvukove u širem rasponu frekvencija nego većina drugih riba koje "pjevaju" na sličan način.

Razlikovanje

Najsličnija je vrsta Ophidion rochei (donzela slatka), s kojom je toliko slična da ih je, prema stručnoj literaturi (DORIS), izrazito teško razlikovati vizualno, čak i na fotografiji - većina razlika je unutarnja (oblik lubanje, broj škržnih niti, broj predrepnih kralježaka, oblik koščice u plivućem mjehuru). Najkorisniji terenski pokazatelj je dubina susreta: O. rochei se susreće već od 1 m dubine, dok se O. barbatum obično nalazi tek od 30 m naniže, pa se primjerci s manjih dubina prije mogu pripisati vrsti O. rochei. Neki autori navode i nešto uspravniju glavu kod O. rochei te izraženiju kosinu usta i dužu gornju usnu kod O. barbatum, no razlike su suptilne. Lakše je isključiti vrstu Parophidion vassali (donzela zlatna) - ona je izrazito žute boje, a rub leđne i podrepne peraje žut je, ponekad crven ili proziran, nikad crn.

Stanište

- Dubina: od oko 30 m naniže

- Temperatura: umjereni do topli slojevi Sredozemlja

- Podloga: pjeskovito ili muljevito dno

- Skrovišta: zakopava se repom naprijed u pijesak ili mulj pri opasnosti, ostaje zakopana dok prijetnja ne prođe

Biologija

Prehrana: Noću aktivan predator koji se, plivajući valovito poput jegulje, hrani sitnim beskralježnjacima na dnu.

Razmnožavanje: Spolno razmnožavanje s godišnjom periodičnošću; mužjaci su krupniji od ženki. Oplodnja je vanjska, jajašca ovalnog oblika ispuštaju se u želatinoznim nakupinama u planktonu, a razvoj ličinki u planktonu traje od tri tjedna do tri mjeseca.

Ponašanje: Samotnjački je i noćno aktivan, s ograničenim dosegom kretanja; danju ostaje zakopan u dnu, izranjajući tek djelomično.

Predatori: Nedovoljno istraženo; skrovit način života i zakopavanje u dno vjerojatno su glavna obrana od grabežljivaca.

Ekološka uloga

Kao noćni predator sitnih beskralježnjaka na mekom dnu, sudjeluje u regulaciji njihove brojnosti; gospodarski značaj vrste je vrlo malen, povremeno se lovi obalnim mrežama potegačama ili kao usputni ulov pridnenim povlačnim mrežama i mrežama stajaćicama.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća vrsta (LC)

- Hrvatska: nije posebno zaštićena vrsta

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Mužjaci imaju razvijen "zvučni aparat" s tri para mišića koji djeluju na koštano preoblikovani plivući mjehur - mogu proizvoditi zvukove u širem rasponu frekvencija nego većina drugih riba.

- Pri opasnosti zakopava se u pijesak ili mulj repom naprijed i ostaje skrivena dok prijetnja ne prođe.

- Toliko je slična vrsti Ophidion rochei da ih je stručnjacima teško razlikovati čak i na dobroj fotografiji - najpouzdaniji je pokazatelj dubina susreta.

- Gospodarski gotovo beznačajna vrsta, povremeno se lovi obalnim mrežama potegačama ili kao usputni ulov.

Rasprostranjenost

Sredozemno more (zapadni bazen češće, u istočnom sporadično) i istočni Atlantik; u Jadranu prisutna, ali rijetko zamijećena